Zanimljivosti

Tisa – rijetko stablo u staništima velikih zvijeri

Za mlade prirodoslovce – zašto je važno poznavati tisu?

Između ostalih grmova i stabala u Gorskom kotaru, koja pripadaju skupini golosjemenjača, tisu nam je vjerojatno najteže pronaći i prepoznati. Jele, borove i smreke lakše ćemo prepoznati jer na njih često nailazimo, ali tisa je tako rijetka da je mnogi možda nikad u prirodi nisu ni vidjeli. Stabla tise odlikuju se tamnozelenim iglicama koje su na grančicama raspoređene u jednoj ravnini (sl. 2), slično kao i kod jele, pa smo primijetili da većina osnovnoškolaca uopće ne raspoznaje te dvije vrste.

Sl. 1. Kod tise se razlikuju ženska i muška stabla: crvene “bobice”, tj. sjemenke obavijene crvenim ovojem nalazimo samo kod ženskih stabala tise.

Zašto je tisu (ipak) važno znati i moći raspoznati od drugih stabala? To je zbog svojstva tise da su svi njeni dijelovi vrlo otrovni (osim jarkocrvenih ovoja koji obavijaju (također otrovne) sjemenke, sl. 1). Od najsličnije vrste crnogoričnih stabala, a to je jela, tisu možemo raspoznati, osim po obliku stabla i češerima koje jela ima, a tisa nema, napose po izgledu i boji donje strane iglica. Kod tise donja strana iglica gotovo je jednake boje kao i gornja strana, tj. iglice su tek malo svjetlije s donje strane, dok kod jele iglice s donje strane imaju po dvije izrazite uzdužne svjetlije pruge (sl.2). U tim se prugama kod jele nalaze puči, a svijetlu boju daju im voštane prevlake.

Sl. 2. i 3. Iglice su na grančicama tise poredane u jednoj ravnini i sliče grančicama jele (gore), ali jela, za razliku od tise ima s donje strane iglica po dvije svijetlije pruge po čemu se najlakše razlikuje (dolje).

Znate li:

  • Da su crveni sočni ovoji koji obavijaju sjemenke tise slatki i sluzasti i vole ih jesti ptice, koje doprinose njenom rasprostiranju tise?
  • Da bi zbog svojstva otrovnosti djeca trebala naučiti raspoznavati tisu već u vrlo ranoj dobi kako ne bi došlo do neželjenog trovanja?
  • Da se sjemenke tise pojavljuju na ženskim stablima, a na muškim stablima razvijaju se samo prašnici?
  • Da se kora tise karakteristično ljušti u krpama i ljuskama i crvenkaste je boje?
  • Da je tisa nekoć bila česta vrsta u staništima velikih zvijeri, osobito u Gorskom kotaru, gdje je bio poznat i poseban tip šume tise i lipe, a danas je ugrožena i zaštićena vrsta, jer se kroz povijest mnogo sjekla zbog cijenjenog drveta, pa je sada nalazimo još uglavnom u teško pristupačnim i udaljenim predjelima.

Sl. 4. Deblo i kora tise stare preko 400 godina: tise su dugovječna stabla pa mogu doživjeti starost preko 1000 godina.