Proteklog je tjedna jaka južina s kišom „oprala“ dobar dio snijega u nižim dijelovima Gorskog kotara, no uz nekoliko centimetara novo napadalog snijega i temperaturu od -9, na povratku iz Stare Sušice, gdje smo u našem budućem centru za posjetitelje radili na dovršenju postava o velikim zvijerima, oportuno smo krenuli u šumu. Plan je bio iskoristiti još posljednja dva-tri sata dnevne svjetlosti u nadi pronalaska tragova prisutnosti velikih zvijeri.
Nakon svega pet minuta vožnje, zamijetili smo risji trag. Mačji okrugli otisci ispunjeni dijelom novim snijegom, „izlazili“ su iz šume na cestu. Pratili smo malo trag, da vidimo odakle je došao i kako bi se uvjerili da je zaista risji. Otisci su nas ubrzo doveli do starog natrulog panja, a potom vijugajući dalje između stabala trag se gubio dublje u šumi. Slijedeći trag lako smo mogli dočarati u mislima risa kako se nečujno šulja i provlači između granja i stabala, u potrazi za plijenom.
Vraćamo se do vozila i krećemo dalje, ali ponovno ubrzo stajemo. Ovaj put pogled nam privlače brojni medvjeđi otisci i tragovi na čistini uz cestu. Uz tragove našli smo i ostatak divlje svinje, kojom je medvjed bio očito zaokupljen. Divlja svinja je moguće stradala od vukova, a medvjed je pokupio ostatke.
Slijedimo šumsku cestu, vozimo još dublje u šumu i imamo sreću. Evo i vučjih tragova! Po otiscima brojimo tri jedinke. No ubrzo stajemo, dalje se autom ne može, cesta više nije očišćena. Krećemo ipak pješice, možda nas tragovi odvedu do plijena. Nakon nekoliko kilometara ipak odustajemo, a vučji tragovi nastavljaju dalje. Svijetlost pomalo blijedi i šuma postaje savršeno spokojna u smiraj ovog zimskog dana.
Otisak risjih šapa.
Panjevi su česta mjesta koje risovi odabiru za markiranje urinom.
Na medvjeđem tragu…
Usporedni otisci traga prolaska tri vuka.
Urinom vukovi obilježavaju (markiraju) svoj teritorij. Povišena pozicija uriniranja, u ovom slučaju otkriva nam da se radi o dominatnom vuku u čoporu.
