Euroazijski ris

Od svih velikih zvijeri u Hrvatskoj, jedino je euroazijski ris (lat. Lynx lynx) doživio sudbinu potpunog istrebljenja. Ova vrsta nestala je iz naših šuma, prema dostupnim podatcima, 1903. godine, kada je odstrijeljen, posljednji primjerak risa u Gorskom kotaru. No ipak, danas je ris stalni „stanovnik“ goranskih šuma i to zahvaljujući lovcima, koji su 1974. godine uspješno reintroducirali tri para risova iz slovačkih Karpata u kočevske šume na području Slovenije.

Ris se ubrzo proširio u Gorski kotar i južnije prema Lici i Velebitu, te je današnja populacija risa u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nastala od svega šest jedinki. Upravo je ta činjenica, odnosno niska genska raznolikost, vodeći uzrok današnje ugroženosti ove vrste u Dinaridima i izazov znanstvenicima u pokušaju osnaživanja „risje krvi“, puštanjem nekoliko novih jedinki s Karpata u Sloveniju i Hrvatsku, putem europskog projekta „LIFE Lynx“.

Brojnost risova u Hrvatskoj procjenjuje se na svega 40-60 jedinki,

a u Gorskom kotaru ris nalazi izuzetno povoljno stanište. Jedan od najviših vrhova Gorskog kotara i ujedno nacionalni park, nosi ime Risnjak, po risovima, koji su oduvijek obitavali u njegovim vrletnim šumama.

Ris je zvijer iz porodice mačaka, odrasla jedinka može težiti u prosjeku od 18-30 kilograma, osebujnog je izgleda, s čupercima dlaka na ušima, kratkim repom i prekrasnim krznom točkastog uzorka. Radi se o vrsti koja živi samotno i skrovito, a kao i sve mačke, šumom se kreće gotovo nečujno. Danju se većinom odmara skiven od pogleda, a u lov kreće u sumrak.

Risji plijen u Gorskom kotaru najčešće je srneća divljač, zečevi i ostali manji sisavci, koje lovi  na području svog teritorija površine od 200-400 km². Naime, risovi su teritorijalni i obilaze svoje područje obiljažavajući ga urinom i izmetom. Posebno važna mjesta su markirališta, lokacije, koje redovno risovi obilaze kao svojevrsne „risje info punktove“, gdje mogu pronaći mirisni trag drugog risa, odnosno ostaviti svoj. Risovi se pare zimi, a ženka na svijet donosi i do četiri mladunca koje sama othranjuje.

Risovi se ne glasaju često (više za vrijeme parenja), a njihovu prisutnost mogu nam otkriti najlakše tragovi, koji posebno mogu biti vidljivi u snijegu.

U odnosu na svoje tijelo, ris ima izrazito velike šape, koje mu zimi služe kao krplje, olakšavajući mu kretanje kroz dublji snijeg.

Izmet, koji je najčešće pun dlake, risovi zakapaju, kao i svoj plijen, na kojem se mogu hraniti više dana, a nakon svakog obroka, zastiru ga lišćem, iglicama, zemljom ili snijegom. Susreti s ljudima nisu česti, no i kada se dogode, risovi najčešće ne bježe, već znaju ostati na mjestu neko vrijeme ili se udalje bez žurbe, što kod ljudi ponekad izaziva čuđenje ili dojam da sa životinjom nešto nije u redu.

Za dnevno odmorište odabiru skrovite guštike ili pak stjenovite terene, s kojih imaju dobar pregled na okolni prostor. U lovu vrebaju svoj plijen, a često se u staništu kreću gotovo uvijek istim stazama, što omogućuje znastvenicima hvatanje risova u kavezne zamke na pretpostavljenim risjim putovima i markiralištima, u cilju opremanja jedinki GPS ogrlicama, kako bi se pratilo njihovo kretanje i dobilo više informcija o ovoj strogo zaštićenoj vrsti.

U Hrvatskoj je risa zabranjeno loviti, a Plan upravljanja risom, nacionalni je dokument koji propisuje  aktivne mjere zaštite i smjernice za očuvanje i upravljanje ovom rijetkom vrstom u našoj zemlji.

Raspored pjega na risjem krznu kod svake jedinke je drugačiji, što nam omogućava raspoznavanje i praćenje različitih jedinki snimljenih putem fotozamki.

Foto: Fotozamka JU „Priroda“

Trag odraslog risa okruglastog je oblika, dužine 6,5 cm i širine 5,5 cm i u njemu nisu vidljivi otisci kandži, za razliku od vučjeg traga, gdje su otisci kandži uvijek vidljivi. Ris često u hodu zadnju šapu polaže direktno u otisak prednje šape.

Foto: M. Modrić

Risovi posebno vole hodati po izvaljenim deblima koja im se nađu na putu, a takav trag gotovo sigurno upućuje da se radi o risu.

Foto: M. Modrić

Izmet risa je kobasičast, fragmentiran, debljine oko 2,5 cm, pun gusto sabite dlake, a risovi ga odlažu često uz veće stijene ili uočljive kamene gromade uz put.

Foto: M. Randić

Učestalo korištena risja markirališta, ljudskog su porijekla, kao što su napuštene kuće šumarskih radnika, stare šterne uz šumske ceste i ostali lako uočljivi objekti u prostoru, kao npr. panjevi stabala uz životinjske staze.

Foto: P. Krstinić i  M. Modrić

Risovi na krškom terenu, koji je pun polušpilja i pukotina, zimi iste pretražuju u potrazi za hranom (puhovima u hibernaciji), ali vjerojatno i iz čiste znatiželje.

Foto: M. Modrić

Ostatci risjeg obroka, zastrti listincem, kako bi bili teže uočljivi oportunistima poput medvjeda, koji najčešće ukrade risu teško stečen plijen.

Foto: P. Krstinić

Telemetrijsko praćenje risova putem GPS-GSM ogrlica omogućava dobivanje mnogobrojnih podataka tijekom jednogodišnjeg ciklusa praćenja, nakon kojeg ogrlica automatski otpada. Na fotografiji je ris Goran ZiP, jedan od četiri risa obilježenih ogrlicama nabavljenim od strane JU „Priroda“ za potrebe provedbe aktivnosti monitoringa risa u Gorskom kotaru.

Foto: P. Krstinić

Novosti - ris

Euroazijski RisNovostiZanimljivosti
rujan 1, 2020

Mačje metvice

Mačje metvice – biljke s neobičnim učinkom na mačke Rod mačjih metvica (Nepeta) sadrži oko 250 vrsta prirodno raširenih u Europi, Africi i Aziji. Ove biljke uvrštavamo u vrstama bogatu…
Euroazijski Ris
srpanj 17, 2020

Ris “Rista” u društvu još jednog risa

Risa "Ristu", koji je uhvaćen  na području Nacionalnog parka Risnjak i za potrebe praćenja obilježen je GPS/GSM ogrlicom u sklopu EU projekta "Carnivora Dinarica", snimili smo fotozamkom u središnjem dijelu…
Euroazijski Ris
travanj 2, 2020

“Risja magistrala”

Fotozamke su postale neizostavan rekvizit u bilježenju pojavnosti životinjskih vrsta, a posebno onih čije su populacije niske gustoće ili vode skrovit načina života. Donosimo ubrzan pregled snimaka jedne fotozamke postavljene…
Euroazijski RisZanimljivosti
ožujak 26, 2020

Na markiralištu…

Risja markirališta, mjesta su koje risovi u kretanju svojim teritorijem više-manje redovno posjećuju, obilježavajući ih (markirajući) urinom. Na takav „mirisni“ način, između ostalog, risovi međusobno komuniciraju, a za markirališta često…