Smeđi medvjed

a u medvjeđoj prehrani s velikim postotkom zastupljeno je zeljasto bilje, šumski plodovi, posebno energetski bogata bukvica (plod bukovog stabla), različite ličinke, puževi i kukci, a ne preza se hraniti i strvinama odnosno ostatcima vučjeg ili risjeg plijena.

Upravo je dobar njuh ono što medvjedu omogućava pronaći npr. ostatke srne, koju je ris djelomično pojeo, a zatim i prekrio lišćem, zemljom i iglicama (ili snijegom), kako bi se na njoj hranio nekoliko dana. Naime, nerijetko se dešava da ris ostane bez svog sljedećeg obroka, ukoliko medvjed nanjuši risji plijen. Takva pojava, krađe plijena, naziva se još i kleptoparazitizam.

Medvjed može napraviti značajne štete na stoci, voćnjacima i posebno na pčelinjacima, uništavanjem košnica u potrazi za slasnim medom, ukoliko iste nisu odgovarajuće zaštićene.

Sam medvjeđi izgled odaje pojavu snažnog tijela s izraženom grbom na leđima, velike glave s malim očima i simpatičnim okruglim ušima. Iako, većinom u kretanju djeluje tromo, medvjedi su vrsni penjači (posebno mladunci), brzi trkači i odlični plivači. U Hrvatskoj, jedini otok na kojem medvjedi redovno bivaju viđani, jest otok Krk, na koji dolaze plivajući uskim morskim tjesnacem, koji ga odvaja od obližnjeg kopna.

a ljeti posebno u sumrak, tijekom noći i u zoru, možemo ih zamijetiti kako izlaze na livadne površine u potrazi za pašom. Vole vodu i za ljetnih vrućina, kad god mogu, iskoristiti će priliku za kupanje u lokvama, kao dobro im došlo osvježenje.

Kretanje u medvjeđem staništu iziskuje dozu opreza, u smislu da se šumom ne treba kretati pretiho, kako bi se životinji (posebno medvjedici s mladima) dalo dovoljno vremena da vas čuje i da se u miru udalji. Na prisutnost medvjeda u staništu ukazati će nam njegovi tragovi utisnuti u blatnjavi šumski put, a  iz kojih se načelno može procijeniti i njegova veličina, mjereći širinu prednje šape.

Osim traga stopala, drugi najčešći trag kojeg medvjed redovno ostavlja vidljivim je izmet, iz kojeg se može vrlo lijepo razaznati čime se medvjed hranio (biljni materijal, ili ostatci kukuruza kojeg rado jede na hranilištima, šumski plodovi ili dlaka). Prikupljanjem velikog broja uzoraka medvjeđih izmeta, putem DNA analize, znanstveno je procijenjena brojnost medvjeda u Hrvatskoj.

Inače, medvjed je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta, no istim se gospodari temeljem Plana gospodarenja medvjedom i dopuštene su godišnje odstrijelne kvote kojima se iz populacije može izlučiti određen broj jedinki za potrebe lova,  bez straha za stabilnost ili opstojnost medvjeđe populacije u budućnosti.