Smeđi medvjed

Smeđi medvjed (lat. Ursus arctos) najveća je europska zvijer, a u Republici Hrvatskoj medvjedi, njih oko 900, dio su šire dinarsko-pindske populacije. Izrazito dobra medvjeđa staništa, koja podržavaju stabilnu brojnost medvjeda, nalaze se i u Gorskom kotaru.

Dinarske bukovo-jelove sastojine osiguravaju medvjedima mir i zaklon te hranu i brložišta, gdje se sklanjaju odlaskom na „zimski san“. Ženke u brlozima, tijekom zime na svijet donose mlade (od 1-4) koji teže pri okotu svega 350 grama! Medvjedi žive samotno, no načelno nisu teritorijalni i trpe međusobnu prisutnost na istom području.

Odrasli smeđi medvjed u Gorskom kotaru može dosegnuti masu i od 350 kg,

a u medvjeđoj prehrani s velikim postotkom zastupljeno je zeljasto bilje, šumski plodovi, posebno energetski bogata bukvica (plod bukovog stabla), različite ličinke, puževi i kukci, a ne preza se hraniti i strvinama odnosno ostatcima vučjeg ili risjeg plijena.

Upravo je dobar njuh, ono što medvjedu omogućava pronaći npr. ostatke srne, koju je ris djelomično pojeo, a zatim i prekrio lišćem, zemljom i iglicama (ili snijegom), kako bi se na njoj hranio nekoliko dana. Naime, nerijetko se dešava da ris ostane bez svog slijedećeg obroka, ukoliko medvjed nanjuši risji plijen. Takva pojava, krađe plijena, naziva se još i kleptoparazitizam.

Medvjed može napraviti značajne štete na stoci, voćnjacima i posebno na pčelinjacima, uništavanjem košnica u potrazi za slasnim medom, ukoliko iste nisu odgovarajuće zaštićene.

Sam medvjeđi izgled odaje pojavu snažnog tijela s izraženom grbom na leđima, velike glave s malim očima i simpatičnim okruglim ušima. Iako, većinom u kretanju djeluje tromo, medvjedi su vrsni penjači (posebno mladunci), brzi trkači i odlični plivači. U Hrvatskoj, jedini otok na kojem medvjedi redovno bivaju viđani, jest otok Krk, na koji dolaze plivajući uskim morskim tjesnacem, koji ga odvaja od obližnjeg kopna.

Medvjedi, ovisno o godišnjem dobu, aktivni su tragači za hranom,

a ljeti posebno u sumrak, tijekom noći i u zoru, možemo ih zamijetiti kako izlaze na livadne površine u potrazi za pašom. Vole vodu i za ljetnih vrućina, kad god mogu, iskoristiti će priliku za kupanje u lokvama, kao dobro im došlo osvježenje.

Kretanje u medvjeđem staništu iziskuje dozu opreza, u smislu da se šumom ne treba kretati pretiho, kako bi se životinji (posebno medvjedici s mladima) dalo dovoljno vremena da vas čuje i da se u miru udalji. Na prisutnost medvjeda u staništu ukazati će nam njegovi tragovi utisnuti u blatnjavi šumski put, a  iz kojih se načelno može procijeniti i njegova veličina, mjereći širinu prednje šape.

Osim traga stopala, drugi najčešći trag kojeg medvjed redovno ostavlja vidljivim je izmet, iz kojeg se može vrlo lijepo razaznati čime se medvjed hranio (biljni materijal, ili ostatci kukuruza kojeg rado jede na hranilištima, šumski plodovi ili dlaka). Prikupljanjem velikog broja uzoraka medvjeđih izmeta, putem DNA analize, znanstveno je procijenjena brojnost medvjeda u Hrvatskoj.

Inače, medvjed je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta, no istim se gospodari temeljem Plana gospodarenja medvjedom i dopuštene su godišnje odstrijelne kvote kojima se iz populacije može izlučiti određen broj jedinki za potrebe lova,  bez straha za stabilnost ili opstojnost medvjeđe populacije u budućnosti.

Kod odraslih medvjeda lijepo je uočljiva grba na leđima. U hodu, medvjed gazi punim stopalom, odnosno peta i tabani istodobno dotiču tlo, pa govorimo plantigradnom načinu hoda.

Foto: Fotozamka JU „Priroda“

Otisak prednje medvjeđe šape u blatu. Lijepo su vidljivi tragovi kandži, koje mogu biti duge i do 5-6 cm, a koje mu služe za raskapanje trulih debala i mravinjaka u potrazi za ličinkama.

Foto: M. Randić

Medvjeđi trag u snijegu.

Foto: M. Modrić

Karakteristični medvjeđi izmet u ljetnim mjesecima, prepun je ostataka šumskog voća, u ovom slučaju šumskih malina.

Foto: M. Randić

Moguće je na mjestima zadržavanja medvjeda, naići na tragove njegovih kandži i/ili dlaka, kao što je  to slučaj na drvenoj oplati ove trošne i zapuštene šumarske nastambe.

Foto: M. Modrić

Često nailazimo uz putove na izvrnuta kamenja ili stara debela. To je potvrda medvjeđe potrage za hranom, posebno ličinkama kukaca.

Foto: M. Modrić

Medvjedi redovno komuniciraju putem „medvjeđih stabala“ o koja se češu leđima, puštajući miris i dlaku. Najčešće su to crnogorična stabla (jela i smreka, radi hrapave kore), većeg prsnog promjera, često i soliterna, smještena uz tradicionalne životinjske staze. Na takvim stablima, na dijelu o koje se medvjedi trljaju i češu, vrlo je lijepo vidljiva promjena boje kore, koja postaje tamnija i izlizana.

Foto: M. Modrić

Novosti - medvjed

Sivi vukSmeđi medvjed
svibanj 1, 2020

Velike zvijeri u nazivlju biljaka

Još dok su lisni pupovi u krošnjama bukava zatvoreni, proljeće se ogleda na tlu goranske šume u cvatu proljetnica koje najavljuju novu vegetacijsku sezonu. Terenskim obilaskom lokacija naših fotozamki,  „zapele…
Smeđi medvjedZanimljivosti
siječanj 23, 2020

Medvjedić u akciji

Iako u Gorskom kotaru zima traje, a pravog snijega još nema na vidiku, medvjedi su postali rijetki gosti na našim fotozamkama, za razliku od ostalog dijela godine, kada bilježimo  veću…
Smeđi medvjedZanimljivosti
siječanj 22, 2020

Strizibuba pod korom odumrlog stabla jele

Ličinke i kukuljice strizibuba (Coleoptera: Cerambicidae) važna su sastavnica bioraznolikosti u odumrlom drveću. Ovi kornjaši pokazatelji su biološke očuvanosti šumskih ekosustava, stoga se u novijoj praksi gospodarenja šumama odumrlo drveće…
Smeđi medvjedZanimljivosti
studeni 18, 2019

Medvjedi i mravi

Smeđi se medvjed hrani raznolikom hranom, biljnom i mesnom, koja se najčešće znatno razlikuje količinom i dostupnošću tijekom godine. Zbog toga su medvjedima životne aktivnosti i boravci u pojedinim predjelima…