Praćenje populacija velikih zvijeri
Za efikasno praćenje populacija velikih zvijeri, a posebno njihova trenda, nužno je dobiti uvid u brojno stanje, kako bi utvrdili da li populacija raste, pada ili miruje u praćenom vremenskom razdoblju. Zato je potrebno sustavno i kontinuirano prikupljati sva opažanja prisutnosti velikih zvijeri na terenu. Budući da se radi o skrovitim vrstama, koje rijetko imamo priliku direktno promatrati, svaki nalaz ili opažanje, naročito vuka i risa, od velikog je značaja i može biti ključno u donošenju ispravnih zaključaka vezanih uz upravljanje ovim strogo zaštićenim vrstama.
Jedna od danas najčešćih i efikasnih metoda za prikupljanje kvalitetnih podataka o vuku i risu, jest monitoring fotozamkama, koje snimaju fotografije ili kratke video isječke, automatski se aktivirajući putem senzora pokreta i topline, prilikom prolaska životinje.
Neizostavan način prikupljanja podataka jest i putem bilježenja posrednih opažanja prisutnosti vuka i risa kao što su nalazi otisaka i tragova u snijegu ili blatu, pronalazak izmeta ili ostataka njihova plijena.
Prisutnost vučjeg čopora može se ponekad utvrditi koristeći se metodom imitacije vučjeg zavijanja (eng. wolf-howling), kada vukovi povratno zavijanjem otkrivaju svoju prisutnost u staništu.
Moderna tehnologija, znanstvenicima pruža mogućnost telemetrijskog (daljinskog) praćenja velikih zvijeri putem GPS/GSM ogrlica kojima istraživači opremaju životinje, prateći ih tako kroz duže vremensko razdoblje, najčešće godinu dana, kada potom ogrlica automatski otpada sa životinje.
Razvidno je da postoji niz različitih načina za dobivanje podataka o velikim zvijerima, a ovisno o tome što se točno želi pratiti, odabire se i optimalna metoda kojom se postiže cilj praćenja.
