Sivi vuk

Uz sivog vuka (lat. Canis lupus) vezana su mnoga vjerovanja, neizostavni je „lik“ priča i bajki za djecu i gotovo uvijek ga se opisuje kao glavnog negativca u životinjskom svijetu. Od davnina je, radi izražene kompeticije s ljudima, ova životinja sustavno uništavana svim raspoloživim sredstvima, lovom, zatrovanim mekama ili klopkama namjenjenim isključivo za lov na vuka, od kojih je dobro poznata tzv. „ruska klopka“. Za svakog uklonjenog vuka isplaćivane su i novčane nagrade, kao poticaj za njegovo zatiranje.

Na sreću, vuk se ipak održao u Gorskom kotaru, a o njegovoj povijesnoj prisutnosti ukazuju nam brojni zoonimi  kao što su Vučnik, Vučji dolci, Vučje glave, Vučja škulja i drugi. Od 1995. godine, vuk je u Republici Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta i njegov lov je zabranjen, osim u iznimnim slučajevima uz dozvolu nadležnog Ministarstva.

Veličine većeg psa (npr. njemačkog ovčara), vuk u Gorskom kotaru dostiže prosječnu masu od 32 kilograma,

no jedan mužjak s područja Bjelolasice, izmjeren s punim želucem, težio je čak 46,5 kilograma. U Hrvatskoj vukovi obitavaju većinom u dinarskom području, od granice sa Slovenijom, preko goranskog područja, Like i Velebita, dalmatinskog zaleđa do krajnjeg juga Hrvatske.

Vukovi žive u čoporu, koji se sastoji od monogamnog roditeljskog para nesrodnih vukova, a svi ostali pripadnici čopora njihovi su potomci. Čopor se kreće na određenom teritoriju, koji u Gorskom kotaru može biti i više stotina četvornih kilometara, te ga aktivno brani od drugih čopora. Obilježava ga urinom, grebanjem po tlu, izmetom i zavijanjem.

Vučji izmet, u kojem prevladava dlaka, a ponekad i ostatci kostiju, intenzivnog je i neugodnog mirisa, a vukovi ga često odlažu na njima „strateškim“ mjestima u staništu, kako bi markirali svoj teritorij i dali do znanja drugim vukovima o njihovoj prisutnosti.

Zavijanje kod vukova, poseban je vid komunikacije između jedinki čopora i između susjednih čopora, a najčešće se može čuti u ljetnim mjesecima, za razliku od uvriježenog mišljenja da zimi i za punog mjeseca vukovi najviše zavijaju. Naime u ljetnim mjesecima, mladi vukovi uče zavijati i na taj način se redovno glasaju, posebno na mjestima gdje se čopor okuplja tzv. okupljalištima.

Upravo su probe zavijanja, znanstvena metoda putem koje se, imitacijom zavijanja i eventualnog vučjeg odaziva, može redovno utvrditi da li je roditeljski par vukova, koji se jedini u čoporu pari, imao te godine potomstvo.

Upravo je činjenica da se u čoporu može pariti samo roditeljski par, jedan od načina regulacije vučje brojnosti.

Pojedini mladi vukovi odlaze u disperziju, odnosno napuštaju čopor u potrazi za novim slobodnim područjima, kako bi zasnovali s vukom suprotnog spola svoj vlastiti čopor, a na tom putu često i pogibaju, ili od drugih vukova ili pod kotačima vozila, bolesti (bjesnoća kod vukova u RH izuzetno je rijetka)  ili postanu žrtva ilegalnog odstrijela.

U Gorskom kotaru, vuka se ne viđa često, jer se od ljudi na vrijeme sklanja, pa bi se dalo zaključiti da je vidjeti uživo vuka privilegija, a najčešće se takvi susreti dešavaju sasvim slučajno i nenadano, mogli bi skoro reći „kada nam vuk dopusti da ga vidimo“.

Vučji trag, veličine i izgleda većeg psa, najčešće možemo otkriti po zimi, u snijegu, na način da ga pratimo dovoljno dugo kako bi utvrdili da se zaista radi o vuku i o koliko se jedinki radi, jer u snijegu, posebno onom dubljem, vukovi hodaju u koloni, gazeći u stope prethodnog vuka, kako ne bi gubili dodatnu energiju pri kretanju.

U Gorskom kotaru, vukovi obitavaju u najmanje 6 stabilnih čopora, od kojih neke dijelimo sa susjednom Slovenijom, pa govorimo o graničnim čoporima, a veličina prosječnog čopora u Gorskom kotaru kreće se od 2-6 jedinki.

Fragmentacija staništa danas je izražen problem koji može imati negativan utjecaj na populaciju velikih predatora i njegova plijena (granične ograde i žilet žice, vjetroparkovi, prometna infrastruktura), stoga pri planiranju valja voditi računa o vuku i ostalim velikim zvijerima, kao ciljnim vrstama NATURA 2000 ekološke mreže na području Gorskog kotara.

Ekološka uloga vuka, kao vršnog predatora, ima značajan utjecaj na plijenske vrste na način da vukovi love vrlo često upravo jedinke koje su najslabije, bolesne ili na neki način najlakše dostupne, omogućavaju time opstanak najboljih  jedinkiza daljnju reprodukciju. Od „vučje gozbe“ često korist imaju niz drugih životinskih vrsta, koje se hrane na ostatcima plijena, od medvjeda, lisica, kuna, gavranova, surih orlova i ostalih vrsta u ekosustavu.

Vukovi, kao i druga divljač, redovno koriste šumske ceste za kretanje unutar svog teritorija. Iako ih češće bilježimo na snimkama u noćnim satima, ponekad kamera „uhvati“ i pokoju danju snimku.

Foto: Fotozamka JU „Priroda“

Vukovi izmet često odlažu na križanjima šumskih cesta ili putova kako bi bio vidljiv i lako uočljiv drugim jedinkama.

Foto: M. Modrić

Kod otiska šape vuka, uvijek je uočljiv i otisak kandži u tragu.

Foto: M. Modrić

Tragovi u snijegu dvije jedinke vuka. Za razliku od psa, koji često u hodu vijuga njušeći naokolo, gibanje vuka nerijetko je „pravocrtno“ bez većih skretanja s trase kojom se kreće.

Foto: M. Modrić

Svoj teritorij vukovi obilježavaju i grebanjem po tlu, koje znade često vizualno činiti nepravilni oblik slova „V“. Na fotografiji je primjer grebanja, na kojeg smo naišli na križanju šumskih cesta.

Foto: M. Modrić

Vukovi u čoporu mogu s lakoćom svladati puno veći plijen od sebe, poput ovog trofejnog odraslog jelena. Jelenska divljač česta je na vučjem meniju, uz srne i divlje svinje.

Foto: N. Trinajstić

Novosti - vuk

NovostiSivi vukSmeđi medvjed
listopad 14, 2019

U jesenskom obilasku…

Tijekom našeg prošlog obilaska fotozamki, šuma je još bila zelena, no sada je u pravom jesenskom ruhu. Iako smo prošli dobar dio šumskih cesta od Platka do crnoluškog kraja, evidentirali…
NovostiSivi vuk
listopad 11, 2019

Vukovi u dolini Rječine

Vučja prisutnost tijekom ljetnih mjeseci izražena je bila na području Grobnika, posebno radi nekoliko zaredanih napada na domaće životinje (ovce i koze). U više navrata, od strane lokalnog stanovništva, viđane…
NovostiSivi vuk
listopad 10, 2019

Čopor “Mrkopalj”

U zimi 2018./2019. godine u zaleđu Mrkoplja, Brestove i Široke drage evidentirali smo, po tragovima u snijegu, kretanje dviju jedinki vuka. Takvu brojnost, u više navrata, potvrdile su nam i…
Sivi vuk
ožujak 9, 2019

Čopor „Risnjak“

Na terenu i nadalje bilježimo prisutnost vukova iz čopora „Risnjak“. Znakovi vučjeg grebanja u ostatcima snijega, izmet na šumskoj cesti i konačno potvrda snimaka s fotozamke da čopor trenutno ima…