Sivi vuk

Uz sivog vuka (lat. Canis lupus) vezana su mnoga vjerovanja, neizostavni je „lik“ priča i bajki za djecu i skoro uvijek ga se opisuje kao glavnog negativca u životinjskom svijetu. Od davnina je, zbog izražene kompeticije s ljudima, ova životinja sustavno uništavana svim raspoloživim sredstvima, lovom, zatrovanim mekama ili klopkama namijenjenim isključivo za lov na vuka, od kojih je dobro poznata tzv. „ruska klopka“. Za svakog uklonjenog vuka isplaćivane su i novčane nagrade, kao poticaj za njegovo zatiranje.

Srećom, vuk se ipak održao u Gorskom kotaru, a o njegovoj povijesnoj prisutnosti ukazuju nam brojni zoonimi  kao što su Vučnik, Vučji dolci, Vučje glave, Vučja škulja i drugi. Od 1995. godine, vuk je u Republici Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta i njegov lov je zabranjen, osim u iznimnim slučajevima uz dozvolu nadležnog Ministarstva.

Bukova šuma (foto: arhiva JUP)
vuk

Veličine većeg psa (npr. njemačkog ovčara), vuk u Gorskom kotaru dostiže prosječnu masu od 32 kilograma,

no jedan mužjak s područja Bjelolasice, izmjeren s punim želucem, težio je čak 46,5 kilograma. U Hrvatskoj vukovi obitavaju većinom u dinarskom području, od granice sa Slovenijom, preko goranskog područja, Like i Velebita, dalmatinskog zaleđa do krajnjeg juga Hrvatske.

Vukovi žive u čoporu, koji se sastoji od monogamnog roditeljskog para nesrodnih vukova, a svi ostali pripadnici čopora njihovi su potomci. Čopor se kreće na određenom teritoriju, koji u Gorskom kotaru može biti i više stotina četvornih kilometara, te ga aktivno brani od drugih čopora. Obilježava ga urinom, grebanjem po tlu, izmetom i zavijanjem.

Vučji izmet, u kojem prevladava dlaka, a ponekad i ostatci kostiju, intenzivnog je i neugodnog mirisa, a vukovi ga često odlažu na njima „strateškim“ mjestima u staništu, kako bi markirali svoj teritorij i dali do znanja drugim vukovima o svojoj prisutnosti.

Zavijanje kod vukova, poseban je vid komunikacije između jedinki čopora i između susjednih čopora, a najčešće se može čuti u ljetnim mjesecima, za razliku od uvriježenog mišljenja da zimi i za punog mjeseca vukovi najviše zavijaju. Naime, u ljetnim mjesecima, mladi vukovi uče zavijati i na taj način se redovno glasaju, posebno na mjestima gdje se čopor okuplja tzv. okupljalištima.

Upravo su probe zavijanja znanstvena metoda putem koje se, imitacijom zavijanja i eventualnog vučjeg odaziva, može redovno utvrditi da li je roditeljski par vukova, koji se jedini u čoporu pari, imao te godine potomstvo.

Upravo je činjenica da se u čoporu može pariti samo roditeljski par jedan od načina regulacije vučje brojnosti.

Pojedini mladi vukovi odlaze u disperziju, odnosno napuštaju čopor u potrazi za novim slobodnim područjima, kako bi zasnovali s vukom suprotnog spola svoj vlastiti čopor, a na tom putu često i pogibaju, ili od drugih vukova ili pod kotačima vozila, bolesti (bjesnoća kod vukova u RH izuzetno je rijetka)  ili postanu žrtva ilegalnog odstrela.

U Gorskom kotaru vuka se ne viđa često, jer se od ljudi na vrijeme sklanja, pa bi se dalo zaključiti da je vidjeti vuka uživo privilegij, a najčešće se takvi susreti dešavaju sasvim slučajno i nenadano, mogli bismo skoro reći, „kada nam vuk dopusti da ga vidimo“.

Vučji trag, veličine i izgleda traga većeg psa, najčešće možemo otkriti po zimi, u snijegu, na način da ga pratimo dovoljno dugo kako bismo utvrdili da se zaista radi o vuku i o koliko se jedinki radi, jer u snijegu, posebno onom dubljem, vukovi hodaju u koloni, gazeći u stope prethodnog vuka, kako ne bi gubili dodatnu energiju pri kretanju.

U Gorskom kotaru, vukovi obitavaju u najmanje 6 stabilnih čopora, od kojih neke dijelimo sa susjednom Slovenijom, pa govorimo o graničnim čoporima, a veličina prosječnog čopora u Gorskom kotaru kreće se od 2-6 jedinki.

Fragmentacija staništa danas je izražen problem koji može imati negativan utjecaj na populaciju velikih predatora i njegova plijena (granične ograde i žilet žice, vjetroparkovi, prometna infrastruktura), stoga pri planiranju valja voditi računa o vuku i ostalim velikim zvijerima, kao ciljnim vrstama NATURA 2000 ekološke mreže na području Gorskog kotara.

Ekološka uloga vuka, kao vršnog predatora, ima značajan utjecaj na plijenske vrste na način da vukovi love vrlo često upravo jedinke koje su najslabije, bolesne ili na neki način najlakše dostupne, omogućavaju time opstanak najboljih  jedinki za daljnju reprodukciju. Od „vučje gozbe“ često korist imaju niz drugih životinjskih vrsta, koje se hrane na ostatcima plijena, od medvjeda, lisica, kuna, gavranova, surih orlova i ostalih vrsta u ekosustavu.

Vukovi, kao i druga divljač, redovno koriste šumske ceste za kretanje unutar svog teritorija. Iako ih češće bilježimo na snimkama u noćnim satima, ponekad kamera „uhvati“ i pokoju danju snimku.

vuk u šetnji danju
vuk u zelenilu

Foto: Fotozamka JU „Priroda“

Vukovi izmet često odlažu na križanjima šumskih cesta ili putova kako bi bio vidljiv i lako uočljiv drugim jedinkama.

izmet vuka

Foto: M. Modrić

Kod otiska šape vuka, uvijek je uočljiv i otisak kandži u tragu.

šape vuka u snijegu

Foto: M. Modrić

Tragovi u snijegu dvije jedinke vuka. Za razliku od psa, koji često u hodu vijuga njušeći naokolo, gibanje vuka nerijetko je „pravocrtno“ bez većih skretanja s trase kojom se kreće.

vučji tragovi

Foto: M. Modrić

Svoj teritorij vukovi obilježavaju i grebanjem po tlu, koje znade često vizualno činiti nepravilni oblik slova „V“. Na fotografiji je primjer grebanja, na kojeg smo naišli na križanju šumskih cesta.

vučji tragovi grebanje

Foto: M. Modrić

Vukovi u čoporu mogu s lakoćom svladati puno veći plijen od sebe, poput ovog trofejnog odraslog jelena. Jelenska divljač česta je na vučjem meniju, uz srne i divlje svinje.

ostaci divljači

Foto: N. Trinajstić

Novosti - vuk

LIFE WILD WOLF radionica NovostiSivi vuk
17 listopada, 2023

LIFE WILD WOLF radionica

Dana 13. listopada 2023. godine u Fužinama je u organizaciji Hrvatskog lovačkog saveza održana zanimljiva radionica vezana na LIFE WILD WOLF projekt koji među svojim ciljevima ima i fokus na…
Snježne (ne)prilike Euroazijski risNovostiSivi vukSmeđi medvjed
13 veljače, 2023

Snježne (ne)prilike

Kada na vremenskoj prognozi čujemo da se u gorskim krajevima  mogu očekivati veće količine snijega, uglavnom nam prvo na pamet padnu neprilike u prometu koji snježne padaline mogu izazvati. Međutim,…
Još o biljkama naziva medvjeđa šapa NovostiSivi vukSmeđi medvjedZanimljivosti
13 rujna, 2022

Još o biljkama naziva medvjeđa šapa

  Medvjedi su dali pobudu imenovanju različitih biljnih vrsta. Kod nas su neki od najpoznatijih primjera medvjeđi luk, medvjeđi dlan i medvjetka. Manje je poznato da se za naočitu biljku…
Međunarodni dan vuka: Upoznajte liječnika divljine Sivi vuk
13 kolovoza, 2022

Međunarodni dan vuka: Upoznajte liječnika divljine

Međunarodni dan vuka: Upoznajte liječnika divljine Autor fotografije: Romeo Mance Sivi vuk (Canis lupus) jedna je najrasprostranjenijih životinja sjeverne polutke koja živi u vrlo različitim staništima – od arktičke tundre, prerije,…