Risovi kao predatori u hranidbenom lancu, moraju aktivno loviti kako bi došli do hrane, a tijekom lova i svladavanja plijena, isti ih može ponekad i ozlijediti (npr. rogovi odraslog srnjaka), ili pak zaraziti nekom od bolesti. Poznato je da risovi love lisice, koje su nekada bile glavni nosioci virusa bjesnoće, no na sreću danas je ova bolest iskorijenjena u Hrvatskoj. Ipak lisice su u divljih životinja jedan od glavih rezervoara šugavosti, kroničnog oboljenjenja uzrokovanog vanjskim parazitima. Loveći lisice, koje su zaražene šugom, moguć je prijenos bolesti i na risa, iako u naših risova šugavost nije slučaj, kao što je zabilježena pojednih godina u risjoj populaciji koja obitava u Skandinaviji.
Dobro vidljivi simptomi šugavosti kod lisice manifestiraju se upalom kože s koje je otpala dlaka.
Kod divljih i domaćih životinja javlja se bolest parvoviroza, znana još kao mačja panleukopenija i prisutna je u Hrvatskoj. Ova bolest može biti fatalna za risa, a domaće mačke čest su izvor ovog virusnog oboljenja. Upravo zato i svi risovi koji se ispuštaju u Hrvatsku u sklopu projekta “LIFE Lynx” prolaze testiranje na parvovirozu tijekom boravka u karanteni. (M.M.)
Ris↑ i domaća mačka↓ (možda lutalica) ponekad dijele stanište.
