Ponekad drveće zbog raznih zapreka izraste u neobičnim oblicima, a ponekad rane i oštećenja stvaraju šupljine u deblima u koje se zavlače životinje, pa čak i medvjedi (za što smo primjere saznali od pouzdanih kazivača). Zanimljivo je da se u nekim tipovima šuma Gorskog kotara, npr. u crnogoričnoj šumi u Sungerskom lugu, u Park-šumi Golubinjak i drugdje, osobito na trulim panjevima i slomljenim deblima crnogoričnog drveća, koji se postepeno razgrađuju u plodan humus, rado naseljavaju klijanci smreka (ponekad i jela), pa kako mladica novog stabla raste, njezino korijenje sve se više razvija, deblja, razrasta se oko svoje podloge i izdužuje prema tlu, a trulo drvo se postepeno razgrađuje u humus. Na kraju, kad se truli panj ili slomljeno deblo nakon nekoliko desetljeća potpuno razgrade, novo stablo smreke izraste na „štakastom“ korijenju, unutar kojeg ostaje šupljina na mjestu gdje je nekad bio panj ili slomljeno deblo na kojemu se mladica zakorijenila.
Sl. 1. Štakasta smreka izrasla u Sungerskom lugu (foto: M. Randić)
Sl. 2. Detalji arhitekture i rasporeda “štakastog” korijenja (foto: M. Randić)
Sl. 3. Na mjestu nekadašnjeg panja ili odumrlog debla, a unutar prostora “štakastog” korijenja novog stabla, zaostane šupljina (foto: M. Randić)
