Na deblima živog ili odumrlog drveća često nailazimo na tragove grebanja kandžama i pandžama medvjeda i risova, a ponekad i grizenja zubima što su ih prouzročili medvjedi. Medvjedi često bruse svoje kandže na deblima, a nerijetko znaju zamahnuti šapom po deblu kako bi vjerojatno dali do znanja drugim jedinkama o svojoj nazočnosti na teritoriju.
Sl. 1. Tragovi medvjeđih kandži na trulom ležećem deblu crnogoričnog drveta (foto: M. Randić)
Kao i druge mačke i ris brusi svoje pandže na deblima, što je i jedan od načina označavanja teritorija. Mačke i medvjedi oštre svoje pandže i kandže i na drugim tvrdim predmetima, ali u šumi to su redovito debla drveća. To čine kako bi svoje „oruđe“ za lov održali prikladnim za uporabu. Mačke često koriste za oštrenje pandža isto deblo kroz duže vrijeme, pa se na njemu mogu vidjeti njihovi tragovi, premda se na takva debla vrlo rijetko naiđe upravo zbog njihovog poslovično skrovitog života.
Sl. 2. Za sad neidentificirani trag na deblu stojećeg crnogoričnog stabla (foto: M. R.)
Tragove grebanja medvjeđih šapa također možemo vidjeti osobito na kori živućih jela, a još češće na odumrlom drveću – stojećem ili izvaljenom na tlo. Kako se u odumrlom drveću redovito nalaze ličinke kukaca koje su iznimno hranjive zbog bogatog sadržaja masti i proteina medvjedi se njima vole pogostiti pa gule koru ili odlamaju dijelove odumrlih debala kako bi doprli do ličinki pri čemu za sobom ostavljaju i tragove svojih šapa ili zuba (sl. 3 i 4).
Sl. 3. Medvjeđi tragovi kandža na kori živućeg stabla jele (foto: M. R.)
Sl. 3. Tragovi hranjenja medvjeda na odumrlom deblu jele – veće udubine u deblu načinili su ranije djetljići ili žune (foto: M. R.)
