Šuma u jesen ima svojih posebnih čari. Uz raznolike boje jesenskog lišća tu su i brojne vrste gljiva koje plijene pažnju neobičnim oblicima, bojama i mirisima (sl.1). Manje je poznato da neke vrste gljiva svjetle u mraku – odlikuju se pojavom bioluminiscencije…
Bioluminiscencija gljiva
Bioluminiscenciju gljiva u pravilu teško je zapaziti jer se uobičajeno radi o slabašnoj svjetlosti, za čije opažanje treba biti mrkli šumski mrak. Pojava izmiče opažanju i zbog činjenice da malo tko u današnje vrijeme zalazi noću u šumske ekosustave (primjerice bez snažne svjetiljke). U našem podneblju najpoznatije vrste gljiva kod kojih se pojavljuje bioluminiscencija jesu puze (Armillaria) i otrovna zavodnica (Omphalotus olearius). Kod puza svijetljenje se odvija na miceliju i mladim rizomorfima, a kod zavodnice svijetli micelij i čitavo plodište. Međutim, više od dvije trećine svih do sad poznatih primjera pojave bioluminiscencije u gljiva otkriveno je kod sitnog i neupadljivog ali vrstama bogatog roda šljemovki (Mycena). Šljemovke su sitne gljive koje žive kao razlagači mrtve biljne tvari i često se nalaze na trulim panjevima, u mahovini, među otpalim lišćem. U tom slučaju, budući da micelij prožme supstrat, čini se ponekad kao da svijetli drvo i raspadajuće lišće kroz koje su prorasle hife gljive. Kod vrste Mycena lamprospora svijetle zrele spore. Bioluminiscencija kod presvučene šljemovke (Mycena epipterygia), koju smo snimili na mahovinom obraslom panju jele u Gorskom kotaru (sl. 2), vezana je također uz micelij gljive. Zanimljivo je da nije pronađena veza između jestivosti/otrovnosti pojedinih vrsta gljiva i pojave bioluminiscencije.