Smeđi se medvjed hrani raznolikom hranom, biljnom i mesnom, koja se najčešće znatno razlikuje količinom i dostupnošću tijekom godine. Zbog toga su medvjedima životne aktivnosti i boravci u pojedinim predjelima usklađeni sa sezonama, a to je prvenstveno uvjetovano dostupnošću hrane. Donekle kritično razdoblje za pronalaženje hrane obično pada u proljeće kada medvjedi izlaze iz zimskih brloga i kad su se njihove zalihe masti, koje su nakupili tijekom prethodne jeseni, hraneći se pretežno plodovima bogatim energijom, poput bukvica – „masnog“ bukovog žira, i divljeg šumskog (i uzgajanog) voća bogatog šećerima,  istrošile.

Zbog toga medvjedi nakon zime najradije pronalaze mjesta gdje se u šumi u većoj količini mogu pronaći energetski i nutritivno „bogate“ biljke proljetnice poput medvjeđeg luka, a tada ne zanemaruju niti ishranu strvinama, tj. pronalaženje trupala životinja koje su uginule tijekom zime. Zbog izoštrenog njuha mogu ih namirisati na velikoj udaljenosti.

Kasnije se tijekom proljeća i ljeti razvije mnogo veći broj sočnog bilja pa se medvjedi koriste tim obiljem. Zanimljivo je da se, baš u tom razdoblju, kada troše mnogo svježe biljne hrane, medvjedi vole osladiti mravima i ostalim dostupnim kukcima. Tijekom ljeta u mravinjacima se osim mrava (koje medvjedi redovito konzumiraju) nalaze njihova jaja i ličinke – energetski i proteinski vrlo bogata hrana (sl. 2), prava poslastica za medvjede, ali i za još neke životinje.

Sl. 1. Mravi roda “šumskih mrava” (Formica spp.) u bukovim šumama naših gorskih krajeva su rijetkost (foto: M. Randić)

Ishrana mravima vrlo je važan dio medvjeđeg jelovnika napose u sjevernim krajevima Euroazije i Sjeverne Amerike, gdje se prostiru crnogorične šume, a u njima su osobito zastupljeni mravi iz roda šumskih mrava, (rod Formica). Oni u pravilu izgrađuju krupne „kupolaste“ mravinjake, koje medvjedi često napadnu i razruše kako bi se nahranili mravima (sl. 1). Kako u našim krajevima takvih vrsta mrava i mravinjaka ima znatno manje (Gorski kotar ima malo crnogoričnih šuma pogodnih za razvoj šumskih mrava), ovdje se medvjedi zadovoljavaju i mravima koji svoje mravinjake izgrađuju u tlu, obično ispod kakva ovećeg kamena.

Sl. 2. Mravlje ličinke poslastica su medvjedima (foto: M. Randić)

Da bi do njih došli medvjedi moraju odvaliti kamen s mjesta gdje se pod zemljom nalazi mravinjak, a to rado i često čine – kandžama i šapama mogu izvaliti i kamen nekoliko desetaka kilograma težak. Pritom se više orijentiraju na one vrste mrava koje nisu pretjerano agresivne, tj. one koje se slabije koristite metodom odvraćanja uljeza ugrizima i mravljom kiselinom. Također, medvjedima bolje prijaju i mravi koji imaju duže razdoblje potrebno za evakuaciju jaja i ličinki u dublje dijelove podzemnog mravinjaka, a takvi su uobičajeno „žuti mravi“, pa se pronalaskom i odabirom njihovih mravinjaka medvjedi mogu bolje nasititi.

M. R.