Potok i ponori u uvali Rečičko
Na krškom području Gorskog kotara voda brzo ponire u krške šupljine pa se protjecanje vodenih masa zbiva u dubokom krškom podzemlju. Stoga se često dogodi da u pojedinim krškim predjelima životinje tijekom sušnog razdoblja žeđaju. Takav je slučaj bio pred nekoliko godina, za vrijeme dugotrajne suše i zabilježeno je da su medvjedi dolazili u blizinu naselja u potrazi za pitkom vodom. Čak je zabilježen slučaj da je medvjed u potrazi za vodom upao u šternu pa su morali intervenirati ljudi…
Sl. 1. Površinska voda na Rečičkom – malo je ima ali je vjerojatno od posebne važnosti za divlje životinje (foto: M. Randić)
Neka od rijetkih mjesta gdje se voda na površini zadrži većim dijelom ili kroz cijelu godinu jesu i glaciokrške uvale poput Velog Pribeniša na Platku, Velog Snižna, Rečica, Rečičkog i još nekih gdje slojevi nataložene, za vodu slabije propusne gline i glaciofluvijalnih nanosa omogućuju površinsko protjecanje malenih vodotokova (sl. 1). Ti se vodotoci u obliku potočića najčešće ubrzo gube u ponorima (sl. 2 i 3). Ovu smo pojavu zabilježili i na Rečičkom koje se nalazi podno Mevejaca (naziv je vjerojatno prema medvjedima!) i botanički glasovitog mrazišta Ceclje u grobničkim planinama.
Sl. 2. Maleni potok meandrira dnom Rečičkog i ponire u nekiloko ponora (foto: M. Randić)
Rečičko je, sudeći prema osobitostima vegetacije, također jedno od izrazitih mrazišta. Ondje nalazimo elemente planinske flore i vegetacije, a njime protječe maleni potok i na najnižoj točki uvale gubi se u nekoliko ponora (sl. 2). Uz potok se mogu upoznati fragmenti vegetacije vlažnih i zamočvarenih staništa, kao i mrazišta, iako te površine nisu veće veće od nekoliko centimetara ili decimetara četvornih.
Sl. 3. Jedan od “glavnih” ponora na Rečičkom (foto: M. R.)
Opazili smo također zanimljivu pojavu da se u dnu takvih terenskih uleknuća nerijetko nalaze ostaci uginulih životinja – bilo da životinje dolaze na pojilo (i zaskoče je vukovi ili risovi?), ili zbog nekih razloga ovamo dolaze na završetku svojeg životnog puta, ili je, možda, u udubljenja terena prilikom progona natjeraju predatori pa ondje skončaju. Tako smo prije nekoliko godina uz ponore u dnu Rečičkog naišli na impresivnu jelenju lubanju…(sl. 4).
Sl. 3. Lubanja jelena na najnižoj točki Rečičkog, u blizini “glavnog” ponora (foto: M. R.)
M. R.
