Sivi vuk

Vučja lubanja

Znakove prisutnosti velikih zvijeri, posebno vuka i risa, važno je u svakoj prilici evidentirati. Kvalitetno zabilježeni (fotografirani, datumom i vremenom te koordinatama određeni) znakovi prisutnosti dostavljaju se u Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, koje vodi takvu bazu podataka. Što su podatci brojniji i kvalitetniji, bolji je uvid u brojno stanje i pojavnost ovih strogo zaštićenih vrsta na terenu, a time se onda osiguravaju i kvalitetnije odluke vezane uz upravljanje s navedenim predatorima. Nedavno smo zaprimili informaciju o jednom zanimljivom nalazu iz Gorskog kotara. Tijekom šetnje po šumi, u zeleđu Lokava, osoba je zamijetila dio lubanje kako viri iz tla. Lubanju je otkopala i ponijela je sa sobom, sumnjajući da bi mogla biti vučja. Kada smo primili fotografiju, potvrdu da se zaista radi o vučjoj lubanji, dali su nam također i stručnjaci s Veterinarskog fakulteta. U više navrata, nalazili smo u šumi lubanje, no do sada tek jedna je bila vučja (od mlade jedinke), koju smo slučajno pronašli na lokaciji koja nosi prigodno ime „Vučja škulja“ (možda radi vučjeg brloga, ili možda jame u kojoj je zavšio neki od vukova?!). Iako laiku na izgled slične, znalci razlikuju vučju od pseće lubanje po nizu različitih morfoloških obilježja, a samo neka od njih su oblik klinaste kosti, položaj očnjaka, duljina i nagib njuške, veličina zigomatičnih lukova. (M.M.)

Vučja lubanja nađena u šumi u zaleđu Lokava.

Pseća lubanja nađena u šumi u zaleđu Fužina.

Vučja lubanja (pogled na gornju čeljust)

Pseća lubanja (pogled na gornju čeljust).