Ovogodišnja tema Dana planeta Zemlje povezna je s klimom i klimatskim promjenama. Obilježava se uz krilaticu “Akcija za klimu”. Budući da mnoge vrste živih bića različito odgovaraju na klimatske promjene odvdje ukratko želimo podsjetiti na tri endemične podvrste goranskih planinskih leptira koje će vjerojatno najprije osjetiti promjene na svojim izoliranim i usko ograničenim staništima. Nažalost, za njih možemo zasad učiniti samo to da pratimo njihove populacije i nastojimo prostorno male i izdvojene ekosustave potrebne za njihovo održavanje očuvati u što prirodnijem stanju.
Sl. 1. Jedna od češćih vrsta planinskih leptira crnaca na najvišim goranskim vrhovima – snimljeno u planinskoj skupini Snježnika (foto: M. Randić)
Planinski leptiri crnci
Rod leptira crnaca (Erebia sp. div.) obuhvaća veći broj vrsta koje u europskim prostorima nastanjuju pretežno planine i sjeverne krajeve (sl. 1. i 2.). U Hrvatskoj je poznato 11 vrsta, a na Učki, u Gorskom kotaru i u neposrednom okruženju zabilježeno je devet vrsta, neke s endemičnim podvrstama. Na području doline Kupe pronađene su dvije endemične podvrste što znači da su usko lokalizirane i ne nalazimo ih u drugim dijelovima svijeta. To su goranski crnac (Erebia stiria gorana) i kupski crnac (E. oeme megaspodia). Iako vrste roda crnaca nastanjuju u pravilu planinske predjele gdje ih se može naći kako oblijeću visokogorske travnjake dvije endemične goranske podvrste nastanile su se na malim nadmorskim visinama, možda kao relikti nekih ranijih razdoblja kada je klima bila drugačija (glacijalni relikti?) i kada su njihovi preci nastanjivali veća područja – primjerice tundre i morenske nanose na rubovima ledenjaka. Nakon promjena klime, postepenim sužavanjem areala endemične kupske podvrste ostale su izdvojene na njima relativno odgovarajućim staništima u dolini. Nažalost, goranski crnci nisu na svom nalazištu u dolini Kupe viđeni od 1983. godine pa je pitanje nisu li možda izumrli. Planinske vrste leptira u današnje su vrijeme klimatskih promjena osobito ugrožene jer zatopljenjem klime, budući da već sada žive na rubnim dijelovima svog mogućeg areala – na najvišim nadmorskim visinama pojedinih planina, ili na reliktnim staništima, nemaju kamo dalje migrirati kako bi sebi osigurale povoljne životne uvjete. To se očituje i kod još jedne endemične podvrste crnaca nastanjenog u rubnom području Gorskog kotara – klekovskog crnca (Erebia stiria kleki), bliske goranskom crncu, koja živi na razmjerno niskoj planini Kleku (1181 m) kod Ogulina. (M.R.)
Sl. 2. Jedna od vrsta “šumskih” leptira crnaca na čisitini u podnožju strogog rezervata Bijele i Samarske stijene (foto: M. Randić)
