Mačje metvice – biljke s neobičnim učinkom na mačke

Rod mačjih metvica (Nepeta) sadrži oko 250 vrsta prirodno raširenih u Europi, Africi i Aziji. Ove biljke uvrštavamo u vrstama bogatu porodicu usnača (Lamiaceae) među koje ubrajamo i svima dobro poznati ružmarin, lavandu, majčinu dušicu, paprenu metvicu i mravinac (origano) koje se zbog sadržaja mirišljavih eteričnih ulja i drugih biološki aktivnih kemijskih tvari (sekundarni metaboliti) koriste kao ljekovite i začinske biljke.

Sl. 1. Cvat i listovi gorke mačje metvice (Nepeta cataria), foto: Elvis Vuleta

Najpoznatija u rodu Nepeta je gorka mačja metvica ili prava mačja metvica (Nepeta cataria, sl. 1) koju možemo razmjerno lako prepoznati kao trajnicu s dugačkim stabljikama bridastog prereza, na vrhu kojih se razvijaju klasasti cvatovi, zatim po trokutastim, grubo nazubljenim, nasuprotnim i pustenastim listovima na kratkim stapkama (sl. 2), bjelkastim cvjetovima tipične dvousnate građe i – posebno – po vrlo svojstvenom, prilično ugodnom mirisu, kojeg ćemo najbolje moći osjetiti ako među prstima lagano protrljamo list.

Sl. 2. Stabljika i listovi gorke mačje metvice, foto: Marko Randić

Nepeta cataria i srodne vrste ovog roda sadrže kemijske spojeve – nepetalaktone koji neodoljivo privlače životinje iz porodice mačaka (Felidae), pa tako i domaću mačku ali i risa i druge velike mačke. Kad naiđu na mačju metvicu ove životinje zapadaju u stanje slično transu – mirišu biljku, trljaju se uz nju pa takvo stanje privremene euforije potraje neko vrijeme. Zanimljivo je da neće sve mačke pasti u trans kad naiđu na mačju metvicu. To se događa samo s oko 70% mačaka dok ostalih 30% posto uopće ne reagira na mačju metvicu što je genetski uvjetovano.

Sl. 3. Sastojina šarolike ruderalne vegetacije u kojoj se razvija gorka mačja metvica na rubu Grobničkog polja, foto: Marko Randić

Tražeći gorku mačju metvicu u okolici Rijeke nabasali smo na ovu očito rijetku biljku na rubu Grobničkog polja (sl. 3) gdje raste u ruderalnoj vegetaciji uz rub bijele ceste zajedno s germanskim čistacem (Stachys germanica), divizmama (Verbascum sp. div.), gorkim pelinom (Artemisia absinthium), streličastim osjakom (Cirsium vulgare), a u toj vegetaciji pronašli smo i primjerak novopridošlog svijećnjačkog osjaka (Cirsium candelabrum). Osim gorke, u Primorsko-goranskoj županiji zastupljena je i gola mačja metvica (Nepeta pannonica) koju smo do sad, također u malobrojnoj populaciji, pronašli u području Ćićarije podno Brložnika. I ova vrsta ima sličan učinak na mačke.

Sl. 4. Gorka mačja metvica iznimna je medonosna biljka. Pored pčela privlači i mnoge druge oprašivače, u ovom slučaju cvat posjećuje osa lončarica, vjeroajtno iz roda Eumenes, foto: Elvis Vuleta

Kao ljekovite, dekorativne i medonosne biljke (sl. 4) mačje se metvice mongo koriste u hortikulturi. Također se pokazalo da mogu imati i insekticidna svojstva te pomoći u odvraćanju neželjenih insekata. Zbog izrazite rijetkosti mačjih metvica u Primorsko-goranskoj županiji možda bi trebalo razmišljati o praćenju njihovih populacija i zaštiti staništa, možda na razini izrade prostorno-planske dokumentacije, kako bi se staništa i divlje rastuće populacije očuvale.

(M. R.)