Zaputili smo se na područje vučjeg čopora “Suho”, u predjele istočno od udoline Gorničko, koje čini niz istaknutih vrhova s kojih se pruža atraktivan pogled „na široko i na daleko“. Šumom odjekuje žustro bubnjanje djetlovki, a jeka s vrhova nosi glasove planinara. Iako nismo došli radi uživanja u pogledu, niti smo se na vrhove penjali, uživali jesmo u gotovo proljetnom vremenu tijekom potrage za tragovima vučje prisutnosti. Na šumskim cestama, snijega ima još ponegdje, posebno se „dobro drže“ zapusi tvrdog, zaleđenog, snijega u usjecima i na osojnim padinama primorskog niza planina. Ubrzo nailazimo na vučji izmet! Nastavljamo dalje i očito imamo sreće, jer „hvatamo“ svježi vučji trag! Slijedimo otiske vučjih stopa po cesti isprekidanoj krpama snijega. Nakon nekog vremena, trag se ipak račva u dvije zasebne linije, dakle pratimo dvije jedinke. Kako nestaje snijega i otisci šapa se pomalo gube. Bez pomoći snijega, dalje ne ide…(M.M.)
Vučji izmet uz rub šumske ceste, nedaleko raskrižja putova.
Mjesto gdje se trag račva u dvije linije, ukazuje nam da slijedimo dvije jedinke vuka.
Sunčeve zrake tope otiske vučjih šapa u snijegu. Veći otisak prednje šape i nešto manji otisak pripada stražnjoj šapi.
Jednu jedinku čopora “Suho” uhvatila je i naša fotozamka.
