Uncategorized @hrZanimljivosti

Bodac (Cirsium vulgare)

Biljka bodac i medvjedi

S medvjedima, kao i s vukovima (sl. 2), (a znakovito je da s risom, možda povezana jedino biljka „risje“, što baš i nije vrlo vjerojatno, sl. 1), povezan je stanovit broj biljnih vrsta od kojih se pojedine pojavljuju i rastu na području velikih zvijeri u Gorskom kotaru.

Neke od njih važne su u prehrani medvjeda – medvjeđi luk, medvjetka (sl. 3), medvjeđa lijeska – a posljednja u Gorskom kotaru uspijeva kao kultivirana. Druge izgledom ili nekom svojom istaknutom značajkom podsjećaju na dijelove tijela medvjeda – medvjeđi dlan (na šape medvjeda!), medvjeđe uho i slično.

 

Bodac (Cirsium vulgare)

Sl. 1. “Risje” (Erica carnea) je možda dobilo naziv prema risu (što je malo vjerojatno) (foto: M. Randić)

Bodac (Cirsium vulgare)

Sl. 2. Otrovna biljka jedić (Aconitum), “vučji čemer” ili “vuči koren” dobila je naziv po vuku (vjerojatno se koristila za trovanje vukova) (foto: M. Randić)

Bodac (Cirsium vulgare)

Sl. 3. Listovi medvjetke (Arctostaphylos uva-ursi) oblikom sliče uhu medvjeda (foto: M. Randić)

Takve su raznolike značajke bile pobuda imenovanju biljaka od davnijih dana, kad su ljudi opažali i doživljavali prirodu vjerojatno mnogo neposrednije i produbljenije nego što to čine danas.

U Gorskom kotaru uspijeva i jedna biljka za koju smo saznali da je također povezana s medvjedima, ali niti ima značajke sličnosti s dijelovima medvjeđeg tijela, niti u svom nazivu nosi naznaku da bi s medvjedima bila u bilo kakvoj vezi. Za nju je vrsni poznavatelj šumskih životinja i života u šumi, Delničan koji je čitav život proveo „na terenu“, u šumi kao šumar i lovac, gospodin Slavko Pleše, tijekom prikupljanja građe za publikaciju Goranski bestiarij, koju je u sklopu projekta Centra  velike zvijeri u Staroj Sušici izdala Javna ustanova Priroda, pronašao zanimljivu i poučnu priču.

Biljka se prema riječima gospodina Slavka Plešea na goranskom narječju naziva bodac i važna je u prehrani medvjeda (sl. 4). Medvjedi je najprije obrste, a potom je iskopaju iz zemlje i pojedu njen slatki korijen.

Zanimljivost zgode iz Bestiarija leži u „odgojnoj“ metodi medvjedice koja je željela skrenuti pozornost zaigranih medvjedića i podučiti ih korisnosti biljke bodac u medvjeđoj prehrani.

Bodac (Cirsium vulgare)

Sl. 4. Biljku Cirsium vulgare – u delničkom nariječju poznatu kao “bodac” pokazao nam je Slavko Pleše odvevši nas do predjela Polane iznad Delnica (foto: Elvis Vuleta)

Daljnje detalje nećemo otkrivati već upućujemo čitatelje da potraže i pogledaju ovu zgodu u Bestiariju.

Još je zanimljiva i činjenica da smo u rječniku delničkog govora Rejč do riči – besejdnek deujonškega devoana, autora Blaženke Magaš, Željka Laloša i Marije Pavešić, pronašli riječ „bodac“ s naznakom da se na delničkom govoru tako naziva biljka čičak (Arctium sp.).

Čičak, osim kukicama opskrbljenim „bodljama“, koje i nisu prave bodlje, obavijaju glavice s plodovima i služe rasijavanju biljke, nema drugih dijelova koji bi bili bodljikavi.

Čičak se često svojim kukicama zakvači za rutavo krzno medvjeda pa raznosi plodove prilikom dnevno-noćnih i sezonskih migracija na velike udaljenosti. Stoga smo zamoli gospodina Plešea da nam pokaže biljku bodac i upravo se „na terenu“ pokazalo da se radi o osjaku (Cirsium) iz porodice glavočika, čiji su listovi, stabljika i glavice bogato opskrbljeni bodljama kojima se biljka brani od biljojeda (sl. 4).

U Gorskom kotaru uspijeva petnaestak različitih vrsta roda osjaka i one se vrlo često međusobno križaju, pa za neko buduće istraživanje ostaje utvrditi koje točno svojte osjaka koriste medvjedi u ishrani, u kojim je to razdobljima godine, kolikom učestalošću i druge povezanosti biljke i velike zvijeri, tim više, što takve zanimljive činjenice do sad nisu bile obrađene i zabilježene u znanstvenoj i stručnoj literaturi.

M. R.