Međunarodni Dan planina obilježava se 11. prosinca
Tom prigodom želja nam je ukazati na neke od planinskih odredišta koja bi mogla biti zanimljiva posjetiteljima Gorskog kotara i CVZ-a. Započinjemo s najvišom planinom Gorskog kotara – Bjelolasicom.
Sl. 1. Bajkoviti pogled s najvišeg vrha Bjelolasice – Kule na jugoistočni dio hrbata, Jasenačko polje (Karlovačka županija) i znakovito oblikovanu planinu Klek u daljini – s malo mašte može se u obrisima Kleka dočarati div koji leži! (foto: Marko Modrić)
Bjelolasica s vrhom Kula (1534 m) najviša je goranska uzvisina (Sl. 1). Hrptasta je planina (sl. 1, 2 i 3) koja se proteže u dužini 5-6 km od Jasenačkog do Mrkopaljskog polja. Pripada planinskom lancu Velike Kapele. Odlikuje se bujnim šumama i jednino je u vršnom dijelu obrasla travnjacima i malim sastojinama klekovine planinskog bora koji izviruju iz sklopljene šume (Sl. 3). U usporedbi s nekim drugim visokim goranskim planinama, primjerice sa stjenovitim Risnjakom, odsječaka stijena na Bjelolasici ima malo i skromnih su dimenzija. Stoga se može pretpostaviti da je tijekom lednih doba ova planina bila pošteđena znatnijeg udjela ledenog pokrivača koji bi “glodali” njezine padine i nakon povlačenja leda ostavili (stjenovite) ožiljke u reljefu. U novije je (povijesno) vrijeme snijeg koji u hladnijem dijelu godine dugo leži na travnatom hrbatu, a dijelom i na padinama vršnih predjela vjerojatno dao pobudu kojom su se lokalni stanovnici vodili prilikom određivanja sadašnjeg naziva planine.
Sl. 2. Hrbat Bjelolasice ima zaravnjenih dijelova na kojima zimi dugo leži snijeg (foto: Marko Modrić)
Flora ove najviše goranske planine, koja jednom svojom stranom pripada Primorsko-goranskoj županiji (sl. 3), a drugom Karlovačkoj (Sl. 1) je vrlo bogata i zanimljiva. Sačinjavaju je brojni predstavnici izrazito šarolikog planinskog svijeta pa je planinarima i ljubiteljima prirode vrlo privlačna. Fauna je također bogata i raznolika. Često se na tlu mogu susresti tragovi medvjeda koji na šumovitim padinama nalaze obilje njima omiljene planinske loćike čije sočne izdanke rado koriste za hranu. S vrha i mjestimice s travnatog hrbata pružaju se nezaboravni i široki vidici na sve strane svijeta zbog kojih će strm uspon ljubitelju planinske prirode biti bogato nagrađen (Sl. 1). Kao glavna polazna točka uspona (s primorsko-goranske strane) može se izabrati Mrkopalj i obližnje naselje Begovo Razdolje (koje je na nadmorskoj visini od 1087 metara najviše selo u Hrvatskoj!). Odatle je još šest kilometara do travnate Vrbovske poljane, a zatim završni sat uspona do vrha.
Sl. 3. Šumovita prostranstva na jugozapadnim padinama planine Bjelolasice koje pripadaju Primorsko-goranskoj županiji. Nije isključeno da su mali odsječci bijelih vapnenačkih stijena u vršnom dijelu grebena (koji izviruje iz šume) također mogli utjecati na izbor naziva planine. (foto: Patrik Krstinić; foto-arhiv JU “Prioda”)
M. R.
