Planina Risnjak jedna je od najdojmljivijih u Gorskom kotaru, a zbog brojnih je prirodnih vrednota 1953. godine Risnjak proglašen nacionalnim parkom
Risnjak (1528 m) je po mišljenju mnogih ljubitelja prirode najatraktivnija goranska planina. Vršni dijelovi Risnjaka (Veliki Risnjak, Južni Mali Risnjak i Sjeverni Mali Risnjak) zajedno s okolnim nižim vrhovima te susjednom planinskom skupinom Snježnika (1505 m) u sastavu su istoimenog nacionalnog parka, jedinog u Primorsko-goranskoj županiji. U Parku se ističu stjenoviti vrhovi s bijelim vapnenačkim liticama između kojih se razrastaju guste i teško prohodne sastojine planinskog bora krivulja koji kao najviši pojas planinske vegetacije izviruje iznad bujnih i vrlo dobro očuvanih bukovih, bukovo-jelovih i smrekovih šuma te pružaju iznimne vidike. Risnjačke Bijele stijene teško su prohodne i izdvajau se prašumskim sastavom vegetacije.
Reljef planine Risnjak je vrlo razigran i razgiban. Oko vršnog se dijela nalazi nekolicina krških ponikava i drugih krških pojava, a može se naići i na tragove djelovanja nekadašnjih ledenjaka, koji su se tijekom ledenih doba punili ledom u crikovima – ponikvama i uleknina terena te se spuštali s planine sve do Gerova i u podnožju ostavili nakon otapanja opsežne morenske nanose.
Šumske zajednice zanimljive su zbog velikih kontrasta u izgledu i ekologiji. U ponikvama i u mrazištima u podnožju vršnog dijela Risnjaka uspijevaju tamne crnogorične smrekove šume slične tajgi, na nižim se položajima prostiru veličanstvene bukovo-jelove, a u višim predjelima pretplaninske bukove šume (Sl. 2), koje prema vršnim predjelima, zbog dugog ležanja snijega, djelovanja leda i nepovoljnih klimatskih uvjeta poprimaju zakržljali grmolik izgled polegnutih debala i isprepletenih grana – to je za planinu Risnjak zankovita klekovina bukve.
Sl. 2. Zimski aspekt pretplaninske bukove šume na Risnjaku (foto: Dinko Dorčić)
Osim prostranih vidika, ljubitelju prirode planinska flora i fauna također nude svoja bogatstva, a kao simboli planina omiljeni su među biljnim svijetom runolist, planinski pjenišnik, sirištare (Sl. 3), planinski kortljan i drugo, dok se među životinjama izdvajaju divokoza, planinski kos planinski leptiri crnci i dr. Podno vršnog dijela Velikog Risnjaka nalazi se na 1418 m nm planinarski dom – Schlosserov dom (Sl. 1) nazvan po botaničaru i jednom od prvih istraživača flore Risnjaka.
Drugi, iznimno zaslužan botaničar je prof. dr. Ivo Horvat na temelju čijih je rezultata istraživanja vegetacije Risnjaka donijeta odluka o proglašenju nacionalnog parka. Zanimljiv je nekadašnji znak (amblem) nacionalnog parka koji prikazuje vegetacijski fenomen „visinskog obrata“ u dubokoj Viljskoj ponikvi – mrazištu, koje je na Risnjaku pomno istražio upravo Ivo Horvat. Taj je fenomen značajan po tome što se u pojedinim ponikvama – mrazištima pojasevi vegetacije izmjenjuju idući prema dnu ponikve obrnutim redoslijedom nego kad se penjemo prema vrhu planine.
Novi znak nacionalnog parka prikazuje glavu risa – životinje koja je možda dala naziv planini, koja je tamo izumrla početkom 20. stoljeća, da bi se u novije vrijeme ponovno vratila zahvaljujući uspješno provedenoj akciji ponovnog naseljavanja (reintrodukciji) u sjeverozapadne Dinarske planine. Nacionalnim parkom urpavlja Javna ustanova “Nacionalni park Risnjak” čije je sjedište u zaselku Bela Vodica u Crnom Lugu.
M. R.