Snježnik, Guslica i Planina – sastavni su dijelovi NP “Risnjak” i odlikuju se jedinstvenom ljepotom krajobraza, florom i faunom…
Snježnik (1505 m) je poznat po planinarskom domu smještenom visoko među liticama vrha odakle se pružaju prostrani vidici sve do Notranjskog Snežnika, Alpa, Kvarnerskog zaljeva, Risnjaka, Učke i Velebita. Dom je projektirao poznati riječki krajobrazni arhitekt Zdenko Sila i po neuobičajenom je položaju, stisnut među liticama vrha, jedan od najatraktivnijih u Hrvatskoj (sl. 1). Trenutno je zatvoren, u ruševnom je stanju i potrebna je temeljita obnova.
Osim krajobrazno, Snježnik je iznimno značajan po svom biljnom i životinjskom svijetu. Čini se da su travnati grebeni važni kao svojevrsni visinski “biokoridor” koji koriste, primjerice, rijetke ptice grabljivice, a flora Snježnika glasovita je u botaničkim krugovima jer se na njegovim prostranim travnjacima – pretplaninskim rudinama miješaju alpske i dinarske vrste (sl. 3, 4 i 5). Osobito zanimljiva je i nekolicina značajnih endema (sl. 3 i 5). U vršnom dijelu, među stijenama, na najizloženijem mjestu raste rijetka biljka iz porodice ružičnjača osinica (Dryas octopetala, sl. 2) koja se u planinama Gorskog kotara vjerojatno zadržala kao relikt iz ledenih doba (glacijalni relikt!). Raste i na obližnjem vrhu Guslica (1480 m), koji je nažalost pretrpio znatne negativne antropogene promjene zbog izgradnje vojnih i telekomunikacijskih objekata na padinama ali i na samom vrhu.
Sjeverozapadno od vrha Guslice još je jedan atraktivan, ali manje poznat vrh – Planina (1426 m). On samuje daleko uz krajnju sjeverozapadnu granicu Nacionalnog parka “Risnjak” i među planinarima ostaje gotovo uvijek nekako “po strani”. Planine Snježnik, Guslica i Planina sa svojim prostranim pretplaninskim travnjacima na padinama vrhova i hrbata (sl. 6), poneka manja, ali slikovita vapnenačka stijena, prostrane sastojine klekovine planinskog bora, te još prostranije, ali kržljave pretplaninske bukove šume uvrštene su 1997. godine u sastav proširenih granica Nacionalnog parka „Risnjak“. Na taj je način ponovno do punog izražaja došla važnost sveobuhvatnih botaničkih istraživanja prof. dr. Ive Horvata, koje je on, najprije sam, a potom s timom istraživača-suradnika u predjelima Risnjaka i Snježnika proveo od tridesetih do pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Rezultati upravo ovih istraživanja pokazali su da se pretplaninski svijet skupine Snježnika nalazi na svojevrsnom „biogeografskom raskrižju“ između Alpa i Dinarskih planina (usporedi i sl. 4). Prema riječima Ive Horvata zabilježenima u njegovom kapitalnom djelu “Vegetacija planina zapadne Hrvatske” tiskanom 1962. godine “…planinska vegetacija Snježnika jedinstvena je po svome sastavu ne samo u cijeloj Hrvatskoj, nego i u cijeloj jugoistočnoj Europi…”
M. R.