Nismo propustili obići bar djelić staništa velikih zvijeri u potrazi za tragovima njihove prisutnosti u našim šumama nakon što su se zabijelile od prvog snijega koji nam uvijek otkriva neku zanimljivost. Nakon kratkog hoda, već iz daljine u oči nam upadaju široki otisci, ukazujući na prolazak medvjeda. I ovog puta zamijećujemo prvo medvjeđi trag, za koji nam uobičajeno treba najmanje utrošenog napora i vremena, jer i medvjeda ima najviše od sve tri velike zvijeri u našim šumama. Ubrzo će se većina njih povući na zimsko mirovanje u skrivene brloge. Iako je već zimski i snijegom dekorirani krajobraz dovoljna nagrada za boravak u prirodi, nadamo se naići na možda vučji ili risji trag, no ovaj put nismo te sreće. Ostavljamo medvjeđi trag za sobom i idemo u suprotnom smjeru, prateći lisičji trag, a put nam presijecaju tu i tamo zečji otisci. Karakterističan zvuk zamaha krila visoko iznad glave, a nedugo zatim i poznati gavranov zov „krak-krak“, odjekuje šumom sve dalje, dajući nam do znanja da naša prisutnost nije prošla nezamijećeno. (M.M.)