Nismo propustili obići bar djelić staništa velikih zvijeri u potrazi za tragovima njihove prisutnosti u našim šumama nakon što su se zabijelile od prvog snijega koji nam uvijek otkriva neku zanimljivost. Nakon kratkog hoda, već iz daljine u oči nam upadaju široki otisci, ukazujući na prolazak medvjeda. I ovog puta zamijećujemo prvo medvjeđi trag, za koji nam uobičajeno treba najmanje utrošenog napora i vremena, jer i medvjeda ima najviše od sve tri velike zvijeri u našim šumama. Ubrzo će se većina njih povući na zimsko mirovanje u skrivene brloge. Iako je već zimski i snijegom dekorirani krajobraz dovoljna nagrada za boravak u prirodi, nadamo se naići na možda vučji ili risji trag, no ovaj put nismo te sreće. Ostavljamo medvjeđi trag za sobom i idemo u suprotnom smjeru, prateći lisičji trag, a put nam presijecaju tu i tamo zečji otisci. Karakterističan zvuk zamaha krila visoko iznad glave, a nedugo zatim i poznati gavranov zov „krak-krak“, odjekuje šumom sve dalje, dajući nam do znanja da naša prisutnost nije prošla nezamijećeno. (M.M.)
Medvjeđi trag nemoguće je zamijeniti za trag neke druge životinje (trag jazavca koji također gazi punim stopalom kao i medvjed, puno je manji).
Otisak stražnje medvjeđe šape.
“Uredan”, precizan i linijski uzak trag lisice. Stražnja šapa gazi direktno u otisak prednje šape.
Jedan od najčešćih tragova koje nalazimo na šumskim cestama pod snijegom, upravo su lisičji tragovi.
Ovisno o snježnim uvijetima, zečji otisci (posebno stražnje šape-gornje, paralelne šape na fotografiji) mogu ponekad nalikovati na otisak šape kanida.
