Tuhobić i Jelenčić su dvije ulančane planine s dugačkim hrbatima na granici Gorskog kotara i Hrvatskog primorja…
Tuhobić (1109 m) je planina dojmljivog izduženog hrbata i prostranih padina od kojih je prisojna strana obrasla slikovitim travnjacima (sl. 2). Suprotna, osojna padina, koja se strmo ruši prema Gorskom kotaru, obrasla je bukovom šumom (sl. 1).
Sl. 1. Bukova šuma na strmoj osojnoj padini Tuhobića (foto: M. R.)
Sl. 2. Pogled s travnatog grebena Tuhobića prema Bitoraju, Viševici, Fužinama i Lič polju (foto: M. R.)
Na Tuhobiću i susjednom Jelencu prevladavaju bukove, a u podnožju bukovo-jelove šume. Njihovim izduženim hrbatima prolazi vegetacijska granica između Primorja i Gorskog kotara što se očituje u bogatoj i zanimljivoj flori. Nekolicina je flornih rariteta poput Haynaldove nevesike (Athamanta turbith subsp. haynaldii), hrvatske žutike (Berberis croatica), metličaste kamenike (Saxifraga paniculata), orhideja i drugog bilja koje privlači šarolike leptire i ostale oprašivače. S vršnog se dijela hrbata pružaju dojmljivi vidici na Kvarner i Gorski kotar (sl. 2). U nastavku se travnatog hrbata Tuhobića uzdiže šumovita planina Jelenčić (1106 m). Približno je jednake visine kao i vrh Tuhobića, ali se zbog obraslosti šumom ne odlikuje prostranim vidicima. Kao i Tuhobić slovi po bogatoj flori i osobito po bogatoj fauni zahvaljujući rijetkim posjetima i relativnom šumskom miru.
M. R.
Sl. 3. S vrha Lipać iznad Gornjag Jelenja pruža se pogled na šumovite padine brda Jasenovica (u prednjem planu) i na planinu Tuhobić (u stražnjem planu) (foto: M. R.)
