Zagradski vrh i Kobiljak pripadaju ulančanom primorskom nizu planina…
Zagradski vrh (1187 m) uzdiže se iznad predjela Lukovo i Ravno u Bribirskoj šumi (sl. 1). Kao i svi vrhovi primorskog niza koji nisu prekriveni šumom odlikuje se vrlo zanimljivim vidicima. Prirodne osobitosti upućuju na primorske utjecaje koji su izraženiji nego kontinentalni utjecaji zaleđa na čijem se krajnjem rubu vrh proteže. U predjelima Ravno i Lukovo u Bribirskoj šumi na podnožju Zagradskog vrha nekoć su se nalazili ljetni stanovi stanovnika Vinodola, a danas su tamo kućice za odmor (sl. 2).
Sl. 1. Treskavac (lijevo) i Zagradski vrh (desno) gledani s livada na Ravnom (foto: M. R.)
Sl. 2. Nekadašnji ljetni stan u predjelu Lukovo (foto: M. R.)
Kobiljak (1107 m) je šumoviti greben koji se strmo uzdiže s južnog ruba Ličkog polja. Kao i Zagradski vrh pripada primorskom nizu, a za razliku od susjednih Medviđaka i Zagradskog vrha pretežno šumovit je sve do vršne glavice. Vidik se s vrha Kobiljaka stoga prostire prema Ličkom polju. Na nekima od zasjenjenih i vlažnih šumskih stijena koje gledaju prema Ličkom polju razrastaju se tepisi metličaste kamenike (Saxifraga paniculata). Za ovu planinsku vrstu na Kobiljaku možemo pretpostaviti da je preostatak ledenih doba (glacijalni relikt).
Sl. 3. Rozete metličaste kamenike (foto: Patrik Krstinić, foto.arhiv JUP)
Biljka je prepoznatljiva po izlučenim bijelim ljuščicama vapnenca na rubovima listova rozeta. Raširena je u Alpama i u arktičkim predjelima s obje strane Atlantika. U Primorsko-goranskoj županiji raste na planinskim stijenama najviših vrhova Gorskog kotara i Učke. Na nekoliko mjesta „spušta“ se, međutim, u šumski pojas, a takva staništa su i pojedini stjenoviti odsječci okrenuti ka sjeveru. Budući da se radi o malim i izoliranim nalazištima, može se pretpostaviti su „šumske“ populacije ledenodobni preostaci i stoga mogu biti zanimljivi u zaštiti prirode (sl. 3).
