Grobničke planine – (planinska skupina Obruča) – najslikovitiji su planinski predjeli u zaleđu grada Rijeke – strmo se uzdižu s rubova Grobničkog polja
U zaleđu Riječkog zaljeva, iznad Grobničkog polja, izdiže se iznimno slikovita i reljefno razgibana skupina planinskih vrhova od kojih neki premašuju visinu od 1300 metara pa izviruju iznad sklopljene šumske vegetacije. Obruč (1376 m) je najviši vrh te male i reljefno prilično zbijene planinske skupine. S rubova zaravnjenog Grobničkog polja, u zaleđu sela Podkilavca, kao izraženi reljefni kontrast ravnom Grobničkom polju, strmim se padinama izdižu atraktivni vrhovi, sve jedan blizu drugoga: Obruč, Ćunina (1158 m), Suhi vrh (1277 m), Fratar (1353 m), Dnjić, Vidalj (1184 m) Burin val (1340 m) te vrhovi Paklena. Između vrhova prostiru se duboke ponikve ili udoline od kojih je najvažnija ona koja vodi u samo srce planinske skupine, kroz travnate Zapodi do slikovitih lokvi (Hahlići = kalići) – važnih izvora vode za blago i nedalekog planinarskog doma Hahlić. To je glavno ishodište za uspone u okolne vrlo privlačne planinske predjele prelijepih krajobraza i bogate flore, faune i svijeta gljiva.
Sl. 1. Pogled na vrhove grobničkih planina s Grobničkog polja – ističe se pojas travnjaka na padinama – važan bio-koridor
Navedene vrhove koji su se okupili uz Obruč, a njima bi mogli pribrojiti i nešto odmaknutije Štulac i Trstenik (1240 m), mogli bi smatrati (sjevero)zapadnom Obručevom skupinom ili skupinom Obruča u užem smislu. Ona je dubokim jarkom Mudne doli i prijevojem Previjak odijeljena od (jugo)istočne Obručeve skupine gdje je najviši Crni vrh (1335 m). U tom su nizu vrhova još značajniji Grleš (1332 m), Gornik (1318 m), Nebesa (1131 m), (primroski) Klek (1210 m), Kuk (1087 m), Jasenovica (1338 m) i Vela Peša (921 m). Obje ove planinske skupine pripadaju grobničkim planinama koje su stanovnici Grobnišćine od davnine koristili za napasanje stoke, prvenstveno ovaca. Zbog toga su dijelovi primorskih padina pretvoreni u prostrane travnjake koji se koriste još i danas – u novije se vrijeme umjesto ovaca sve više uvodi držanje konja na slobodnoj ispaši.
Sl. 2. Na travnjacima Burnjaka
Istraživanja sastavnica živog svijeta, u koje se dijelom uključila i Javna ustanova „Priroda“, došlo se do zanimljivih spoznaja da su upravo travnjaci u Obručevoj planinskoj skupini, koji se „ulančano“ protežu od Podplanine preko Zapodi i Burnjaka do Nebesa i Kripnja, ali i dalje, već izvan Obručeve skupine – prema Kamenjaku, Malom Platku, Jazvini, Bogdinu, Veloj Pliši i Gornjem Jelenju, svojevrsni „ekološki“ ili bio-koridor važan za prelete i hranjenje ugroženih ptica grabljivica poput bjeloglavih supova, surih orlova i drugih. Do ovih se podataka došlo neposrednim opažanjima ali i putem daljinskog praćenja ptica obilježenih GPS odašiljačima i označenih ruta kretanja pomoću satelita. Daljinskim istraživanjima i opažanjima tragova na terenu utvrđeno je i da tri velike zvijeri različito koriste ove travnate bio-koridore. Dok medvjedi i vukovi ne zaziru od travnatih površina, a ondje su im i česta mjesta lova i hranjenja, risovi, kao najplahiji od tri velike zvijeri rijetko se odvaže boraviti i prolaziti otvorenim predjelima i više vole šume, osobito ako u njima ima stijena, izvaljenog drveća i zaklonjenih gustiša.
Sl. 3. Usjeklina Mudne doli odjeljuje zapadnu od istočne Obručeve planinske (pod-)skupine – u stražnjem planu ističe se šumovito-stjenovit vrh Grleš (1332 m) koji je prvi u nizu istočne (pod-)skupine.
M. R.
