Pliš i Pliševica – dvije male izdvojene planinske uzvisine na području Klane i Škalnice
Promatramo li s istočnih rubova Grobničkog polja humkasti krajobraz prema zapadu iz pojedinih vizura zamijetit ćemo, ponešto izdvojeno od glavnog niza grobničkih planina (s Obručem i Fratrom kao najistaknutijima), i jednu osamljenu plećatu uzvisinu koja kod većine promatrača možda neće pobuditi pretjeranu pažnju. To je Pliš (933 m) koji se zajedno s tek nešto višom Grmadom (940 m) strmo uzdiže iznad Klane i u vršnom dijelu tvori prilično prostran, dijelom šumovit, a dijelom travnati plećati hrbat (sl. 1 i 5).
Sl. 1. Pogled na Lišćić, Grmadu i Pliš s travnatog hrbata Pliševice (foto: M. Randić)
Na ove se dvije uzvisine može doći markiranim planinarskim putom iz zaselka Laze ili šumskom cestom pa potom markiranom stazom iz pograničnog sela Lisac (smještenim uz granicu Slovenija – Hrvatska), ili se ovim putovima može ostvariti kružnu turu. Planinarima je Pliš zanimljivo odredište, prvenstveno zbog lijepih i širokih vidika koji se mogu zahvaliti upravo izdvojenim položaju ove uzvisine smještene ponešto po strani od viših planina u zaleđu.
Visine koja prelaze 900 metara i izdvojenost ove male planinske skupine snažno se odražavaju u izgledu i sastavu biljnog svijeta jer su travnate padine u vrijeme sezone bujne cvatnje prepune najraznolikijeg šarolikog cvijeća, pa su, uz daleke vidike, prava atrakcija za ljubitelje lijepih gorskih krajobraznih prizora.
U odnosu na ranija razdoblja paša na ovim visinskim travnjacima danas je napuštena. Oni ponovno zarastaju šumom, kao što je to vjerojatno bilo i u drevnoj davnini. Ali još su uvijek na zarastajućim travnjacima Pliša-Grmade od posebne važnosti neke rijetke, atraktivne vrste poput božura (Paeonia sp.), crne čemerike (Veratrum nigrum), ilirske perunike (Iris illyrica), lukovičastog ljiljana (Lilium bulbiferum), a neke su već vrlo rijetke poput kranjskog ljiljana (Lilium carniolicum) i dr. Gdjegdje se nađu i đurđice ili po klanjski „zvončići“ (Covallaria majalis), koje su prave šumske vrste.
Malena planina* Pliševica (771 m) iznad Škalnice (također na području općine Klana) odlikuje se još prostranijim travnatim hrbatom (sl. 2) na kojemu je, slično kao i na hrbatu Pliš-Grmada, razasuto mnogo ponikava. Te se ponikve zbog dubljih tala i zadržavanja vlage znatno razlikuju po sastavu biljnog svijeta od okolnih padina.
Sl. 2. Zarastanje travnjaka borovicom i crnim borom na prostranom zaravnjenom hrbatu Pliševice iznad Škalnice prijeti istiskivanjem specifične flore i vegetacije travnatih površina (foto: M. Randić)
Dok su vršni dijelovi Pliša i Grmade građeni od vapnenaca, na Pliševici su u znatnoj mjeri zastupljeni i dolomiti. Ova se činjenica također snažno odražava u slici biljnog svijeta. Upravo na dolomitima uspijevaju neke od najznačajnijih ovdašnjih biljaka.
Tako su u dolomitnim padinama jugoistočnog dijela Pliševice usječene botanički vrlo zanimljive jaruge poput Vodnog žleba. U njima su izraženi erozijski procesi, pa se tlo zadržava u inicijalnim stupnjevima razvitka, što omogućuje naseljavanje i održavanje rijetkih tipova biljnoga svijeta prilagođenog takvoj podlozi. Bogatstvo i raznolikost biljnoga svijeta može se tako izričito dovesti u vezu s raznolikošću i posebnim značajkama geološke podloge (sl. 3 i 4).
Sl. 3. Cjelolatična žutilovka jedna je od najznačajnijih endemičnih biljnih vsta na Pliševici i na području općine Klana. Zimi gubi lišće, ali vršni dijelovi izdanaka ostaju zeleni i zadržavaju sposobnost fotosinteze u nepovoljni(j)im uvjetima (foto: M. Randić)
Sl. 4. Proljetna crnjuša procvate među prvim navjstiteljima proljeća, kad još mogu zavladati zimski uvjeti. Pruža prve obilnije paše rano probuđenim oprašivačima. Naznačuje dolomitnu podlogu pa uspijeva i na dolomitnim padinama Vodnog žliba na Pliševici iznad Škalnice (foto: M. Randić)
U „dolomitnim“ sastojinama Vodnog žleba našle su stanište neke od najznačajnijih endemičnih biljaka na području općine Klana. Na prvom mjestu valja istaknuti cjelolatičnu žutilovku (Genista holopetala. sl. 3). Pripada skupini kvarnersko-liburnijskih endema s ograničenom rasprostranjenošću – raširena je na malom broju nalazišta od Trnovskog gozda u Sloveniji i Glinščice na Tršćanskom Krasu preko Obruča i ruba Vinodola do Velebita.
Sl. 5. Tradicionalni zimski uspon na Pliš početkom siječnja (foto: M. Randić)
Zbog skromnije visine Piliševica je ponešto zanemarena u planinarskim krugovima premda se i ona odlikuje zanimljivom prirodom te lijepim vidicima i slikovitim krajobrazima. Po Plišu je prozvano planinarsko društvo u Klani. Planinarsko društvo „Pliš“ svake godine početkom siječnja organizira tradicionalni zimski uspon (sl. 5) na vrh ove male ali vrlo zanimljive planine*.
* Prema nekim tumačenjima uzvisine iznad 500 metara nadmorske visine mogu se svrstati među planine!
M. R.
