Kao što se djeca vesele snijegu, tako se i mi razveselimo kada nam snijeg otrkrije vučje ili risje tragove. Ponekad tijekom monitoringa, ne pronađemo niti jedan trag (što je također rezultat, iako ne onaj koji priželjkujemo), ovaj put imali smo sreće, pa smo naišli isključivo na risje tragove i to minimalno dvije jedinke koje su se kretale vrlo vjerojatno zajedno. Kako se bliži sezona parenja, risovi počinju aktivno obilaziti teritorij, posebno mužjaci u potrazi za ženkama.
Ispraćeni dječjom galamom koja je odjekivala na sanjkalištu podno mrkopaljske Čelimbaše, kroz nekoliko cestovnih zavoja uspona, ušli smo u šumu, tihu i izgledom veličanstvenu, kako uostalom i priliči šumi kada je zavijena u bijelo. Dok jutarnje sunce blijeska krošnjama punim sviježeg snijega, tu i tamo hrpica se odlomi s povinutih jelovih grana, sipeći kroz zrak do tla, „remeteći“ uz naše korake, šumski mir.
Vrlo brzo nailazimo na poznat trag, okruglast, mačkast, pravi risji! U šumi, gdje ulazi u prtinu jelenske divljači, gubimo ga, ali po šumskoj cesti može ga se pratiti. Ubrzo još risjih tragova, u suprotnom smjeru. Pratimo i njih neko vrijeme i pitanje je kuda bi nas odveli i što bi sve iz njih saznali, da ih možemo nastaviti slijediti. Zima je tek počela, bit će još prilike! (M.M.)
Mrkopaljska šuma u zimskom ruhu.
Lijepo vidljive dvije linije risjeg traga (dvije jedinke).
Zaleđene risje stope. Za razliku od simetričnog vučjeg otiska šape, otisci risjih prstiju su asimetrični.
