Ponekad, za izrazito loše vremenske pojave kao što su snježne mećave, ljudi znaju reći da je vani „vučje vrijeme“, misleći pri tome da jedino vukovi pod okriljem tako lošeg vremena kreću u lov i mogu prolaziti uz naselja bez straha da ih ljudi zamijete. Isto značenje ovog pojma nalazimo i u talijanskom i francuskom jeziku. Postoji i pojam „vučji sat“, koji označava gluho doba noći, negdje oko tri sata iza ponoći kada ljudi nisu budni, a vukovi su tada vrlo aktivni. Iako navedeni pojmovi zvuče pomalo zagonetno ili mistično, zaista imaju uporište u vučjem ponašanju. Imali smo krajem veljače priliku pratiti vučji trag u mrkopaljskom kraju, nakon proteka snježne noći i pravog „vučjeg vremena“ koje je zavilo Gorski kotar u bijelo. Ujutro smo naišli na vučji trag, koji smo pratili sve dok nije izašao iz šume na polje, gdje ga je pomeo vjetar i nije ga bilo više moguće raspoznati. Po tragu, koji je bio u dvadesetak centimetara duboku snijegu, procijenjujemo prolazak minimalno dvije odnosno tri jedinke. Toliko smo bilježili vukova tijekom 2021. godine u čoporu južno od Mrkoplja, od kojih jedan vuk lagano šepa. Iste vukove fotozamkom snimili smo u više navrata zapadno od Lukova, u Bribirskoj šumi, do kuda očito seže teritorij ovog čopora.
Dvije linije vučjih tragova koje se spajaju u zajedničku prtinu. Lijeva linija od jednog vuka, dok je desna linija nastala prolaskom, pretpostavljamo dvije jedinke.
Za mjesto vučjeg markiranja urinom poslužilo je bukovo stablo uz raskrižje putova. Lokacija markiranja ukazuje nam da se radi o dominatnoj jedinci, a karakterističan izdužen (linearni) trag urina u snijegu govori nam da se radi o mužjaku.
