Sićušna mušica šiškarica doprinosi održivosti šumskog ekosustava
Prolazeći goranskim šumama često s gornje strane bukova lišća uočavamo upadljive zelenkasto-purpurne i glatke, trbušasto zadebljane tvorevine šiljastog vrha dugačke oko 7-8 mm. To su šiške bukvine mušice šiškarice (Mikiola fagi). U njima žive i razvijaju se ličinke ove parazitske mušice. U šiškama se pred kraj svog ličinačkog života one i zakukulje te prezimljuju u zaklonu šiški koje se odlikuju relativno debelim i čvrstim stijenkama.
Sl. 1. Ponekad se, osobito na osunčanim rubovima šume, ili na mladim stablacima bukve, razvije i po nekoliko šiški odjednom na istom listu, ali najčešće pojedini list ima samo jednu šišku (foto: M. Randić)
Šiške prije opadanja lista i same padnu na šumsko tlo, a u rano proljeće, prije nego što bukva propupa, iz njih izlijeću mušice. Životni se ciklus zatvara kada ženke mušica polože jajašca u blizini bukovih lisnih pupova. Neposredno prije razvitka mladog lišća iz jajašaca izlaze ličinke mušice koje se nastane s gornje strane lista te potaknu razvitak i oblikovanje šiški. Šiške su toliko prepoznatljivog oblika i boje da ih je gotovo nemoguće zamijeniti za neku drugu prirodnu tvorevinu (sl. 1).
Manje je poznato da šiške sa svojim bogatim „proteinskim“ i „masnim“ sadržajem u obliku ličinki i kukuljica služe pojedinim šumskim životinjama kao dopunski izvor zimske prehrane. To se u prvom redu odnosi na male šumske sisavce – neke vrste rovki i šumskih glodavaca. Ponekad velike zvijeri izabiru sitniji plijen – male sisavce, ukoliko ga se uspiju dočepati, ali je zabilježeno da su se čak i neke jedinke vuka, u pojedinim životnim razdobljima specijalizirale za lov malih sisavaca. Na taj način i ova sitna stvorenja – bukvine mušice šiškarice, čije su ličinke, a i one same, duge tek nekoliko milimetara, doprinose održivosti šumskog ekosustava s vrlo složenim hranidbenim mrežama i raznolikim međuodnosima između njihovih brojnih sastavnica.
M. R.
