Žuti mukač (Bombina variegata) među najčešćim je vrstama žaba u Gorskom kotaru. Mukače ćemo najlakše zamijetiti ukoliko osluškujemo njihov karakterističan zov, odnosno dosta monotono glasanje, obično uz malo vodeno tijelo u šumi – uz kakvu šumsku mlaku ili uz potočić koji se razlijeva i u udubinama kolotraka vozila stvara lokvice.
Ukoliko prođemo pored takve lokvice možemo ih začuti kad prestrašeni bućnu u vodu, ali onda se brzo zavuku u mulj pa će ih biti teško dalje pratiti. Ovu je vrstu žabe gotovo nemoguće uočiti kad miruje. To je zbog zaštitne obojenosti – gornja je strana tijela smeđa i s brojnim ispupčenim bradavicama te ponekom tamnijom i neupadljivom „maskirnom“ šarom. Stoga se životinja teže razabire na tlu, vlažnom mulju ili među opalim trulim lišćem (sl. 1).
Sl. 1. Bojom gornjeg dijela tijela, koja je izložena pogledu, žuti je mukač gotovo stopljen s okolišem (foto: M. Randić)
Nasuprot neupadljivoj gornjoj strani tijela i izraženom zaštitnom obojenju, donji dijelovi tijela (koji se uobičajeno ne vide jer su pripijeni uz tlo ili mulj), živahno su obojeni – ističu se kontrastima žutih i crnih pjega (sl. 2). Takve upozoravajuće ili aposemičke boje životinja naglo izloži pogledu onoga tko je uznemirava kad nema drugog izlaza, postavljajući se u ukočen i ponešto skvrčen stav, računajući na faktor iznenađenja.
Upozoravajući je uzorak obojenosti nalik onome u pjegavog daždevnjaka, s time da je daždevnjak tako obojen po cijelom tijelu (sl. 3), ali upadljive šare znače isto – otrovan sam nemoj me pojesti! I mukači, baš kao i daždevnjaci, iz bradavica na koži izlučuju otrovne spojeve kojima se brane od napadača.
Sl. 2. Upozoravajuća obojenost žuotg mukača vidljiva je na donjoj strani tijela. Žlijezde na koži ilučuju otrovne tvari na što treba skrenuti pažnju djeci jer su žabe čest predmet igre (foto: M. Randić)
Sl. 3. Sličan uzorak obojenosti kod pjegavog daždevnjaka obuhvaća čitavo tijelo (foto: M. Randić)
Zahvaljujući kotačima teških šumskih vozila za izvlačenje drvne mase iz šume, na šumskim se prometnicama i vlakama često oblikuju male lokvice u kolotracima – a to su sekundarna staništa u kojima se mukači nerijetko zadržavaju i mrijeste. Ponekad mogu biti i pogubne ukoliko se intenzivira promet u šumi ili se mlake isuše i prije nego se punoglavci, čiji životni ciklus potpuno ovisi o vodi, preobraze u žabice.
M. R.
