Međunarodni dan vuka: Upoznajte liječnika divljine
Autor fotografije: Romeo Mance
Sivi vuk (Canis lupus) jedna je najrasprostranjenijih životinja sjeverne polutke koja živi u vrlo različitim staništima – od arktičke tundre, prerije, gustih šumskih kompleksa pa sve do suhih krajolika. Njegovo prisustvo zabilježeno je od Artika pa sve do Meksika, sjeverne Afrike, Europe i Azije. Nijedna karta rasprostranjenosti ne može detaljno propisati granicu za vrstu koja ima toliko široke areale kretanja. Uostalom, životinje ne poznaju političke granice.
Vuk je izrazito socijalna životinja i živi u čoporima tzv. obiteljskim zajednicama iako se pojedine jedinke odvajaju u potrazi i htjenjima za samostalnim životom, a danas 13. kolovoza obilježavamo Međunarodni dan vuka.°
Sivi vuk jedna je od tri velike zvijeri u Hrvatskoj i strogo zaštićena vrsta u Europskoj uniji prema odredbama EU Direktive o staništima koje su prenesene u domaće zakonodavstvo – Zakon o zaštiti prirode (NN 80/13, 15/18, 14/19, 127/19) i Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13, 73/16).
Vuk je mesojed i ponekad ga nazivaju „lijenim“ lovcem jer je oportunist koji bira slabiji plijen – ozlijeđene, bolesne i stare životinje te mladunčad. Stručnjaci ga smatraju i „liječnikom divljine“ jer osim što pozitivno utječe na različite ekosustave, uklanja lešine, ali i bolesne životinje te na taj način sprječava širenje zaraze (kao npr. tuberkuloza, svinjska kuga i sl.).
Brojne su dobrobiti koje vuk kao jedan od krovnih predatora čini prirodi. Jedan od najpoznatijih primjera je prvi na svijetu utemeljeni park (1872.god.) – Nacionalni park Yellowstone gdje je vuk iščezao 1926., a svojim povratkom utjecao na pozitivne promjene i obnovu ekosustava što su pratili i bilježili stručnjaci i čuvari parka te snimili kratki film koji je bio temelj za znamenitiji, široko popularni „How Wolves Change Rivers”.
Osim u Americi, vuku nije bilo bolje ni u Europi. Otprilike u isto vrijeme – prvoj polovici 20. stoljeća – iščeznuo je iz mnogih zemalja zapadne Europe zbog lova i ljudskog progona. Strah od vuka mnogima je urođen bilo zbog dječjih priča (Crvenkapica, Vuk i tri praščića, Vuk i sedam kozlića) ili predaje o vukodlacima, dok su drugi netrpeljivi jer vukovi u nedostatku divljeg plijena napadaju stoku ili ganjaju divljač – njihovu prirodnu hranu kojom ljudi gospodare.
Povratak vuka – jedna od uspješnijih konzervatorskih priča
Začetak mijene svijesti o važnosti vuka kao i ostalih vršnih predatora za prirodu kojima je prijetilo istrebljenje nastupa tek u drugoj polovici 20. stoljeća kad se počinju stvarati uvjeti za njegov povratak u prirodna staništa. Tomu pogoduje povoljnija zakonska regulativa i osvješćivanje javnosti uz prikladne mjere očuvanja zbog čega se povratak vuka u Europi smatra jednom od uspješnijih konzervatorskih priča. Vuk u Europi, zbog smanjenja i fragmentacije prirodnog staništa, nedostatka plijena te ostalih promjena i utjecaja, primoran je biti prisutan i u staništima u kojima borave i oblikuju ljudi. No iako je suživot ljudi i zvijeri moguć, iziskuje kontinuirano djelovanje i uspostavljanje balansa.
U divljini, iako rijetko, vukovi mogu doživjeti i više od 10 godina, a u zatočeništvu su zabilježeni slučajevi i oko 20 godina. U Zoološkom vrtu Zagreb najstarije živuće jedinke imale su između 16 i 17 godina. Poznato je da vukovi u prirodi ugibaju od ozljeda zadobivenih najčešće u lovu, od bolesti te u srazu s drugim vukovima, no bilježe se i stradavanja od raznih antropogenih utjecaja – prometa, nezakonitog ubijanja, otrovnih mamaca i sl.
Prosječan čopor u Hrvatskoj broji 4 do 6 jedinki
Unutar svakog čopora (obiteljske zajednice) koju vodi roditeljski par (alfa par) postoji izražena hijerarhija. Čopori su izrazito teritorijalni te napadaju druge čopore ili jedinke koje im se nađu na njihovom području, a ponekad ih i usmrćuju. Veličina čopora ovisi o ekološkim uvjetima, a zna varirati iz godine u godinu. Događa se da se čopori presele ili nestanu (npr. smrt roditeljskog para te posljedično razbijanje strukture čopora) te teritorij bude neko vrijeme prazan dok ga ne naseli novi čopor. Podaci iz Amerike ukazuju da čopor u povoljnim uvjetima (npr. park Yellowstone) može brojati i 30-ak jedinki, no u Europi su ti brojevi dosta manji i u prosjeku ih je između 5 i 9 jedinki. Prosječan čopor u Hrvatskoj broji 4 do 6 jedinki iako smo dokumentirali čopor i od 12 jedinki.
Procijenjeno je da u Europi živi oko 12 000 jedinki vuka u deset populacija. U Hrvatskoj žive vukovi iz Dinarsko – balkanske populacije koja se proteže od Slovenije do Grčke i Bugarske, a hrvatski dio populacije zauzima prostor od oko 24 000 km2 na kojem obitava 45 do 50 čopora od kojih je polovica prekograničnih – dijelimo ih sa Republikom Slovenijom te Bosnom i Hercegovinom.
Očuvanje velikih zvijeri (kao i drugih predatorskih vrsta) vrlo je kompleksno, zadire u mnoge segmente ljudskog djelovanja kako u EU tako i kod nas i vruća je tema koja uvijek izaziva velike reakcije i emocije te različita stajališta.
Kako bi se očuvale populacije vuka u Europi, u okviru Međunarodne udruge za očuvanje prirode (International Union for Nature Conservation – IUCN) djeluje Inicijativa za velike zvijeri (Initiative for Large Carnivore Conservation – LCIE) koja između ostalog radi na prekograničnom upravljanju i očuvanju populacija, dok svaka zemlja članica izrađuje Plan upravljanja s akcijskim planom kojim se propisuju sve radnje koje bi se trebale provesti za uspješno očuvanje vrste.
U Hrvatskoj, istraživanje velikih zvijeri provodi se više od 30 godina. Svi važeći dokumenti, Izvješća o stanju populacije kao i Plan upravljanja dostupni su na stranicama Zavoda za zaštitu prirode i okoliša http://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/prirodne-vrijednosti-stanje-i-ocuvanje/bioraznolikost/velike-zvijeri dok je zakonska regulativa o strogo zaštićenim vrstama dostupna na stranicama Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-zastitu-prirode-1180/strogo-zasticene-vrste/1242
Tekst: mr. Jasna Jeremić, dr.vet.med., MINGOR, Zavod za zaštitu okoliša i prirode
LITERATURA/IZVORI:
Boitani, L. et. al. (2015) : Key actions for Large Carnivore populations in Europe, Report to DG Environment, European Commission, Bruxelles. Contract no. 07.0307/2013/654446/SER/B3 ( https://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/species/carnivores/pdf/key_actions_large_carnivores_2015.pdf )
Chaprone, G. et al. (2015): Recovery of large carnivores in Europes modern human-dominated landscapes, Science 346, 1517 (2014); (https://science.sciencemag.org/content/346/6216/1517 )
Estes, J A. et al. (2011) :Trophic Downgrading of Planet Earth , Science 15 Jul 2011: Vol. 333, Issue 6040, pp. 301-306 ; (https://science.sciencemag.org/content/333/6040/301)
Tanner, E. et. al. (2019): Wolves contribute to disease control in a multi-host system. Scientific reports, 9(1), pp.1-12. (https://www.nature.com/articles/s41598-019-44148-9 )
Wild, M.A. et al. (2011):The role of predation in disease control: a comparison of selective and nonselective removal on prion disease dynamics in deer. Journal of Wildlife Diseases, 47(1), pp.78-93.
https://www.canids.org/wolf-working-group
https://genomics.senescence.info/species/entry.php?species=Canis_lupus
https://wilderness-society.org/today-is-international-wolf-day/
https://wilderness-society.org/four-steps-solve-wildlife-conflict/
Publikacija DZZP-a Velike zvijeri_Svojte
