Slijedom dojave o viđenju risa uz cestu na području Ćićarije uputili smo se na teren kako bi pokušali pronaći tragove prisutnosti risa. Baza podataka LIFELynx projekta ne sadrži podatke o dokazanoj prisutnosti risa na širem području Parka prirode Učka kao niti na području Ćićarije pa je motivacija bila utoliko veća.
Kao i puno puta do sada, najveći tj. ključni saveznik u potrazi nam je bio snijeg! Pretražujući snijegom pokriven teren uskoro smo naišli na mnoštvo isprepletenih tragova životinja na uskom puteljku kroz šumu. Slijedeći tragove i puteljak, ubrzo su nam se ukazali upravo tragovi koje smo u ovom slučaju tražili – otisci šape veličine cca 6 cm bez noktiju/pandži, solidan dokaz da je tim područjem prošao ris.
Prilikom fotografiranja tragova poželjno je uz sami trag postaviti neku vrst mjerila kao bi se lakše ustanovila veličina traga, ponekad ključna pri identifikaciji vrste (Foto: E.V.)
Karakteristično kretanje risa – od jednog potencijalnog mjesta markiranja do drugog… (Foto: E.V.)
Mnoštvo tragova risa uz izbočeni kamen/stijenu – siguran znak da se radi o markiralištu (Foto: E.V.)
Obzirom da se kretanje risa uglavnom razlikuje od kretanja vuka, čije tragove bismo eventualno mogli zamijeniti za risje, krenuli smo slijediti trag dublje u šumu. Što smo duže pratili trag sve bilo je sve više dokaza da se radi o risu – trag na nekim dijelovima nije išao pravocrtno već je krivudao od stijene do stijene.
Naravno, ris nije bio omamljen ili bolestan već je upravo na izbočenim stijenama ostavljao svoj trag (markirao), kao što je i njuhom provjeravao da li je neki drugi ris već markirao taj teritorij.
Uz nekoliko izbočenih ovećih stijena vidjelo se da je snijeg pun risjih tragova – siguran znak da je ris markirao tu stijenu ili kamen, što je uglavnom siguran znak da će to učiniti i svaki put kada prođe tim putem. Takva mjesta idealna su za postavljanje foto-zamke što smo i učinili.
Također, trag se ubrzo i odvojio od utabane stazice pa smo ga mogli pratiti preko izvaljenih stabala, uskih prolaza među stijenama da bi se onda opet vratio na stazicu i tako nekoliko puta na nekih 1.5 km koliko smo ga mogli pratiti.
Za kraj, ostaje nam se samo malo strpiti i za nekoliko dana ponovno obići lokaciju u nadi da će foto-zamka snimiti vlasnika tragova u snijegu.
Ris voli prelaziti preko izvaljenih stabala (Foto: E.V.)
